Jeftin smještaj, ali bez menzi i poslova

Hrvatski maturanti koji ne uspiju zadovoljavajuće napisati državnu maturu, kao i oni koji zbog upisnih kvota ne dobiju mjesto na željenom fakultetu, kao sve češću alternativu razmatraju Sveučilište u Mostaru. Blizu je, jeftino je, poznat je jezik, i drukčiji su kriteriji upisa. Svake ih je godine sve više takvih koji svoje želje o studiranju ostvaruju na jednom od najvećih sveučilišta u Bosni i Hercegovini.

U Mostaru je iz godine u godinu sve više studenata. U tekućoj akademskoj godini Sveučilište ima više od 12.000 studenata, od čega je više od 2200 stranih. U broj stranih studenata uključuju se i studenti iz Hrvatske čiji se udio neprestano povećava i danas čine 99 posto u brojci svih stranih studenata. Kako navode, sve raznolikiji broj smjerova je ono što ih privlači.

Hana Pleština, studentica logopedije, kaže da je njezin razlog za dolazak u Mostar bio nemogućnost upisa na studij logopedije u Zagrebu, a jedini drugi, te ujedno i najbliži izbor, bio je upravo Mostar. “Mislim da je sustav obrazovanja jako sličan i da mogu dobiti sve što bih dobila da sam upisala fakultet u Zagrebu. Mostar je sredina koja mi odgovara, sve je jako blizu, ali ću se sigurno nakon fakulteta vratiti u Hrvatsku”, tvrdi Pleština.

Većina studenata koji su iz Hrvatske došli u Mostar dijeli njezino mišljenje i smatraju kako sustav u Mostaru može konkurirati onom u Hrvatskoj.

Studenti su manje-više zadovoljni svime što Mostar nudi, ali Sveučilištu ipak zamjeraju jedno, a to je neorganiziranost kad je riječ o pravima studenata a to uključuje i postojanje studentskih iskaznica, što je u Hrvatskoj provedeno već odavno, ali i nemogućnost nalaženja studentskih poslova.

Studenti ističu kako je dobra strana života u Mostaru to što su cijene prikladne za studentske džepove. Život u studentskim domovima zadovoljava studentske kriterije, ali i oni koji ostanu bez prava na studentski dom u Mostaru mogu naći stan prema pristupačnoj cijeni. Ono što najviše oduševljava studente iz Hrvatske su kolege iz Mostara za koje navode kako su, prije svega, jako dobri prijatelji koji su uvijek pristupačni, srdačni i spremni pomoći.

Još jedna od negativnih strana studiranja u Mostaru jest to što fakulteti nemaju menze, za razliku od Hrvatske gdje gotovo svaki fakultet ima jednu. Jedina je menza u studentskom domu koju mogu koristiti svi, ali ne po istim cijenama.

Studenti ističu da im je važno da imaju topli obrok koji je uz to prikladan za njihov proračun, a ne da se moraju hraniti po pekarnicama i restoranima brze hrane. Otvaranje menzi u sklopu fakulteta riješilo bi taj problem, ali studenti navode kako je upitno koliko je takav pothvat ostvariv jer o tome nitko i ne govori.

O odnosu sa studentima iz Hrvatske, kolege iz Mostara većinom imaju riječi hvale.

“Svi smo mi različiti po nečemu, ali smo svi tu zbog istog cilja, znanja i iskustva. Uvijek postoje pojedinci koji se ponašaju superiorno, ali to su samo pojedinci koji nisu reprezentativan primjer. Nekoliko takvih kolega iz Hrvatske sam upoznala, ali ih redovno ‘spustim na zemlju’ time da su u Mostar došli jer nisu upisali željeni fakultet u svojoj zemlji i da se ne mogu ponašati kao da su pokorili cijeli svijet”, navodi Ivana Rajič, studentica logopedije.