U zemlji gdje studentu nije cool biti apolitičan

Ja bih na Erasmus, a ne znam kamo ići - to je bio moj najveći problem. Kada sam shvatila da sama nikad neću donijeti konačnu odluku, pozvala sam u pomoć joker-majku prije samog kraja prijava. Opušteno mi je rekla da zna da sam za toplije krajeve i da je hrana jedna od važnijih stvari u mom životu, te da joj se čini da bi Turska mogla biti moj cilj. Nakon razgovora s njom više nije bilo dvojbe, odlučila sam se prijaviti na Erasmus u Turskoj.

GRAD U GRADU

Kad sam sletjela u Antaliju na “ugodnih” 40 stupnjeva, nisam tamo poznavala baš nikoga, te sam “solo” uletjela u zajednicu s više od sto erasmusovaca. Smjestila sam se u novosagrađenu studentsku četvrt u kojoj su bili većinom strani studeni. Cijelo Sveučilište Akdeniz sa svojih je 55.000 studenata poput malog grada u gradu, ispunjen živahnim kafićima, restoranima, fontanama i palmama.

U usporedbi s Istanbulom, Antalija je gradić, iako je dvostruko veći od Zagreba. U široj su okolici malena turistička mjesta prepuna ostataka antičke Grčke tako da sam, osim vremena provedenog na plaži jedući midiye (dagnje punjene rižom), vrijeme iskoristila i za obilazak tih mjesta, ali i poznatih turskih odredišta poput Kapadokije i Istanbula. Osim obilazaka, odlučila sam se za malo adrenalina i paragliding u mjestu Fethiye, koje slovi kao drugo najljepše mjesto za jedrenje padobranom na svijetu.

Uz obilaske gradova, redovito obilazim bazar koji me svaki put ponovno oduševi jer je baš sve, čak i banane, lokalno, domaće i svježe. Tursku kuhinju sam zavoljela odmah, tako da me ova razmjena stvarno oduševila.

Prije nego što sam pošla na razmjenu čula sam mnogo priča i predrasuda od svojih prijatelja i poznanika koji imaju pogrešnu percepciju o toj zemlji. No turski su gradovi poput europskih metropola. Dobro, istina je da ćete, čim napustite urbana mjesta i kročite u sela, susresti potpuno novi svijet, u kojem vlada veliko siromaštvo, a djeca rade gotovo ravnopravno s odraslima.

SNAŽNI POLITIČKI STAVOVI

Na istoku ove zemlje trenutačno je ratno stanje. Ponovni izbori održali su se potkraj prošle godine i moram priznati kako se osjećala napeta atmosfera koju su strani novinari često opisivali kao “mogućnost građanskog rata”.

I dok su mladi Hrvati sve češće uvjeravani kako je biti apolitičan cool, turski studenti itekako imaju čvrste političke stavove.

Dojmile su me se njihove politička angažiranost i iskazivanje bunta prema aktualnoj vlasti. Često sam bila svjedok studentskih prosvjeda diljem sveučilišta.

Transparenti, zastave i sprejevima ispisane parole na pločnicima dio su estetike četvrti. Vidjeti potpuno opremljene policajce na Sveučilištu također je normalna pojava. ​Kulturološka razlika je nezanemariva i mnogo toga je drukčije nego u ostatku Europe.