I piloti počinju u sigurnom okruženju
Profesori, instruktori, ali i studenti upozoravaju kako trenažer nije isto što i simulator leta, ali je tamo moguće upoznati se sa složenim rasporedom instrumenata i kontrola
Prometni fakultet u Zagrebu jedan je od rijetkih koji svojim studentima omogućuje, uz mnogo teorije, i veliku dozu primjene praktičnih znanja. Budući da na tom fakultetu postoje smjerovi na kojima je praksa nužna, studentima je pružena mogućnost korištenja trenažera, uređaja uz pomoć kojeg studenti vježbaju određene procedure, a u njemu stasaju novi piloti.
“Letenje uvijek počinje u zrakoplovu. Da bi se osiguralo snalaženje u izvanrednim situacijama kao i učenje procedura paljenja, gašenja te raspored instrumenata u pilotskoj kabini, studentima se omogućuje korištenje trenažera, uređaja koji uz pomoć grafičkih kartica pokreće određene prikaze i simulacije”, objašnjava Predrag Crnko, instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu.
NIJE KAO U AUTU
Trenažer ne može fizički simulirati određene manevre u letu zrakoplova nego samo pomaže studentima koji se školuju za pilota da nauče određene važne procedure. Profesori, instruktori, ali i studenti upozoravaju kako trenažer nije isto što i simulator leta, uređaj koji većina vizualizira kada se govori o toj temi.
“U simulatoru leta pilot je u full motionu, ima stvarne fizičke podražaje koji mu omogućavaju da stvori osjećaj koji je u prvim fazama najvažniji”, kaže Filip Trojko, student na Prometnom fakultetu u Zagrebu.
Prije ulaska u zrakoplov ili trenažer studenti prolaze niz teoretskih predmeta kako bi se dovoljno dobro pripremili za ono što ih u praksi čeka. Već na drugoj godini studija kreću s prvim letovima, ali pod budnim okom svojih instruktora zbog kompliciranosti samog procesa.
“Za vrijeme upravljanja zrakoplovom moraju se pratiti instrumenti, gorivo, tlak ulja, tlak goriva, temperatura. Nije isto kao kod vožnje auta gdje su samo dvije dimenzije i gdje okrećući volan skrećeš lijevo ili desno”, napominje Trojko.
NA SVJETSKOJ RAZINI
Put u većini škola letenja je takav da studenti s vožnjama kreću u četverosjedima ili dvosjedima koji su sasvim dovoljni za obuku. Potom imaju tzv. instrumentalno letenje gdje se u fazama obučavaju za letenje bez vanjske vidljivosti za što je trenažer najpogodniji.
Iako dugotrajno i skupo, obrazovanje studenata aeronautike na svjetskoj je razini i upravo zbog toga imaju mogućnost zapošljavanja u gotovo svim državama svijeta.
“Postoji regulativa koju su zadali državne agencije i ministarstvo prometa. Ona je na razini Europe i svijeta i ta regulativa služi kako bi se uskladilo školovanje u bilo kojem sustavu, bilo kojoj državi, da bi obrazovanje bilo što sličnije. Praktički na istoj razini”, zaključuje Crnko.