Jesmo li dovoljno zreli koračati putem multikulturalnosti?

Goruća tema u medijima posljednjih mjeseci, izbjeglička kriza, zaokupila je pozornost mnogima. Tako su i Dunja Kosi i Anamarija Kovač, sada već bivše studentice Pravnog fakulteta u Zagrebu, odabrale upravo ovu temu za svoj istraživački rad i za njega dobile Rektorovu nagradu. Malo drukčijim pristupom magistrice Dunja i Anamarija upozorile su na prepreke s kojima se suočavaju osobe koje odluče ostati u Hrvatskoj zbog nemogućnosti dostojanstvenog života u vlastitoj državi. Pitanje koje su si postavile je: “Jesmo li dovoljno zreli koračati putem multikulturalnosti”?

DRUŠTVENA ODGOVORNOST

Rad ovog dvojca pod nazivom “Put bez povratka - integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u hrvatsko društvo” rezultat je istraživanja i sastavljanja koji su trajali punih pola godine. Nimalo lak posao, ali kako djevojke kažu, bez ikakve pomisli na odustajanje, isplatio se.

“Javila nam se ideja o pisanju rada za Rektorovu nagradu. Naknadno je priznat kao diplomski rad, no njegova primarna svrha bila je prijava na natječaj za dodjelu nagrade”. Nisu htjele da rad bude čisto pravne naravi u kojem će naglasak biti na analiziranju pravne problematike, u velikoj mjeri nerazumljive ljudima izvan pravne struke, nego da ima neku širu društvenu svrhu i omogući da se konkretni problemi u budućnosti učinkovitije rješavaju.

“Kako su baš u to vrijeme počele masovne migracije u Europi putem Libije i Sredozemnog mora, i kako se dogodilo nekoliko velikih nesreća, to nas je potaknulo da pišemo o problemima izbjeglica, tražitelja azila i osoba koje već imaju status azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom te smo u razgovoru s mentoricom, doc. dr. sc. Gorankom Lalić Novak došle do teme integracije koja još nije toliko obrađena u pravnoj literaturi”, dodale su dobitnice nagrade.

Nepoznavanje hrvatskog jezika, otežan pristup tržištu rada, obeshrabrenost izbjeglica i njihovo češće obraćanje organizacijama civilnog društva umjesto državnim institucijama i na kraju stereotipno i diskriminativno ponašanje hrvatskih građana, ono je što otežava njihov život. Djevojke ističu da bi se uopće zaposlili “moraju poznavati hrvatski jezik koji se uči posredovanjem engleskog jezika, a budući da dolaze ljudi koji su ponekad nepismeni čak i u vlastitom pismu, onaj tko ne poznaje engleski jezik dosta je zakinut”.

AKTUALNA SITUACIJA

U razgovoru su se osvrnule i na priljev izbjeglica te kažu kako nisu nimalo iznenađene izbjegličkim valom na tzv. balkanskoj ruti i da je to ono što su očekivale s obzirom na broj ljudi koji je tada bio i trenutačno jest u Turskoj.

“Rektorova nagrada je veliko priznanje za naš trud i rad koji smo uložile u samu izradu. Iznimno nam je drago što je Povjerenstvo za Rektorovu nagradu prepoznalo našu ideju i tako omogućilo da se barem na tren zamislimo nad problemima s kojima se susreću azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom”, kažu dobitnice. Potencijalnim kandidatima za to rektorovo priznanje poručuju da ne odustaju od svojih ideja i zamisli ma koliko se nekada činilo teško i nemoguće.