‘Plaćamo 500 kuna, a ne radi grijanje i nemamo internet!’
‘Cimerice i ja spavamo u vestama, a iz madraca vire opruge koje bodu u leđa. Mislim da su nam mogli osigurati stare madrace iz doma Stjepana Radića’, kaže studentica Kornelija Klarić
Kad je počela obnova studentskih domova u Zagrebu, vlasnici hostela Industrogradnja velikodušno su ponudili smještaj za 300 studenata. Međutim, hostel još nije potpuno funkcionalan, a studenti sve više negoduju zbog problema s internetom i grijanjem, te previsokim stanarinama. Naime, grupa Industrogradnja obećala je da će do 1. listopada 2015. biti završeni radovi u hostelu. Za 500 kuna, koliko studenti mjesečno izdvajaju za stanarinu, rečeno je da će dobiti smještaj u trokrevetnoj sobi, imati grijanje, Wi-Fi i uredne sanitarne čvorove.
OČEKIVALI SU VIŠE
“Živjela sam pet godina u domu Stjepan Radić. Smještaj je bio treće kategorije i plaćala sam 200 kuna na mjesec. Nikad se nije dogodilo da čistačice nisu oprale tuševe, umivaonike ili zahodske školjke. Stvari su se redovito popravljale i voda nije curila po tjedan dana kao ovdje. Uostalom, čini mi se da ta voda iz začepljenih cijevi smrdi i ne želim se tuširati u takvim uvjetima. Pa, Bože dragi, ljudi smo i zaslužujemo osnovnu higijenu!”, kazala nam je jedna ljutita studentica.
“Veličina soba je zadovoljavajuća, ali taj prostor treba zagrijati, što mi se čini gotovo nemoguće. Cimerice i ja spavamo u vestama, a iz madraca vire opruge koje bodu u leđa. Mislim da su nam mogli osigurati stare madrace iz ‘Stjepana Radića’. Cimerici nije popravljen ormar iako se već tri puta žalila da joj nedostaju police, ali oni i dalje ignoriraju naše molbe”, rekla je Kornelija Klarić, jedna od stanarki hostela.
“Imali smo mjesec dana da završimo radove, a hostel nije bio u funkciji godinama. Nekada su na prvom katu stanovali radnici, oko 20 njih, a drugi i treći kat bili su prazni. Prema tome, bilo je jako teško sve radove obaviti na vrijeme i opremiti cijeli hostel u tako kratkom roku za 297 studenata. Prizemlje smo doveli u funkciju, opremili smo još šest soba u koje ćemo primiti još nekoliko studenata, napravili smo sanitarni čvor, opremili smo dnevni boravak u kojem će studenti moći učiti, uskoro dolazi oprema za praonicu, priprema se teretana, odnosno dvorana za vježbanje. Sljedeći korak su kafić te restoran u stilu menze. Nakon što se završe renovacije u studentskim domovima Cvjetno i Stjepan Radić, ovo će i dalje ostati smještaj za studente”, rekla nam je pak Gordana Babić, koordinatorica hostela. U hostelu su smješteni i studenti koji nisu dobili subvenciju a prijavili su se na natječaj. Navode da im je ovaj smještaj prihvatljiviji nego boravak u stanu, koji je mnogo skuplji.
IMA I SVAKAKVIH STUDENATA
S druge strane, studenti koji primaju subvenciju ističu da se namjeravaju preseliti odmah po završetku radova u domovima. Portir svakodnevno prima nekoliko žalbi, pretežno na grijanje i internet. Također, stanari hostela često izražavaju svoje nezadovoljstvo i u zajedničkoj grupi na Facebooku.
Uprava hostela je svjesna nezadovoljstva studenata, ali navode da čine sve što mogu kako bi svaki problem riješili što djelotvornije u što kraćem roku.
“Mnogi se studenti žale na probleme s internetom i grijanjem, ali razlog za to je što hostel već dugo godina nije korišten. Studentima s pritužbama na grijanje ponudi se strujni radijator ili im se predloži premještaj u drugu sobu, ali oni se ne žele preseliti. Međutim, nisu svi studenti isti, pa tako ima i onih koji rade razne nepodopštine - razbijaju, bacaju smeće, bacaju cijele role papira u zahod zbog čega se on začepi”, kažu iz hostela. Brojne su pritužbe na internet, osobito zbog nemogućnosti prijave na Merlin, Studomat i sl. U hostelu kažu da na to ne mogu utjecati jer tu odgovornost snosi CARNET. Smatraju da je 500 kuna optimalna cijena, posebno jer imaju velike troškove u ovoj fazi renoviranja i ulaganja.
“Industrogradnja nije ušla u ovaj proces zbog zarade, imali smo prazan prostor i htjeli smo izaći u susret studentima i ponuditi im smještaj. S vremenom ćemo se naviknuti jedni na druge, ali mi moramo komunicirati u domu, a ne izvan, jer to ništa ne znači i to ništa neće riješiti”, objasnila je Babić.