Pavlović: Dio studenata jednostavno nije prihvatio pomoć

Glavna tema studentskog života prošlih mjeseci bili su domovi i subvencije koji su medije punili bombastičnim napisima, i koji su na kraju pozornost s jednog pozitivnog projekta modernizacije usmjerili uglavnom na nepovoljan položaj studenata.

“Treba razlikovati komentare živih studenata, virtualnih studenata i novinara. Mi smo sa studentima cijelu ovu priču komentirali prošle dvije godine kroz domske odbore, prije svega kroz ‘eSavu’ kojoj upućujem sve pohvale, jer su genijalna djeca koja pokreću stvari”, počinje svoju stranu priče sanacijski upravitelj zagrebačkog SC-a Pejo Pavlović, kojeg unatoč stručnosti mediji proteklih mjeseci uglavnom nisu pitali za mišljenje.

Što se tiče subvencija, Pavlović smatra kako je njihov iznos dovoljan da bi se platili troškovi studenata dok se ne vrate u domove te da je SC učinio sve kako bi im se olakšalo stanovanje u Zagrebu. Ipak, mnogi nisu prihvatili pomoć putem subvencije, smještaj u hostelu, ali i pomoć Katoličke crkve koja je organizirala smještaj.

RAČUNICA

“Tako je i dogovorena cijena subvencije 400 kuna u skladu s proračunom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, ali i onoga koliko su studenti plaćali dom prije. Određena je cijena na temelju prosječne cijene koju su studenti plaćali za smještaj. Ako su studenti plaćali nekakvih 350 kuna prosječno, mi smo išli na to da ministarstvo daje barem toliko”, objašnjava Pavlović.

“Odlučeno je da će subvencija ministarstva iznositi 400 kuna, a uz onih 350 kuna koje ste plaćali za dom u plusu ste 750 kuna. Četiri studenta koji traže privremeni smještaj i, recimo, izaberu smjestiti se u neki stan, mogu time bez problema pokriti troškove stanarine i režija. Osim toga studenti koji žive bliže, recimo u Zagorju, subvenciju mogu trošiti na prijevoz, što su mnogi i odlučili napraviti”, kaže sanacijski upravitelj.

Povod samoj obnovi domova su Europske sveučilišne igre koje se iduće godine trebaju održati u Zagrebu i Rijeci jer bi u domove trebali biti smješteni sportaši. Idejni začetnici ovog projekta bili su Pavlovićevi prethodnici Niko Vidović i Zrinko Čustonja.

“Ideja o Europskim sveučilišnim igrama bila je motiv da se uđe u ovu priču mojih prethodnika. Vidović i Čustonja, koji je predsjednik Hrvatskog akademskog sportskog saveza i povjesničar sporta na Kineziološkom fakultetu, začetnici su svega ovoga. Ipak, bila je Čustonjina ideja i vizija dati studentskim domovima novo lice”, kaže Pavlović.

Prije tri godine Vidović i Čustonja animirali su Sveučilište u Rijeci i u Zagrebu i tada je ova cijela priča pokrenuta. Od 24. siječnja 2013. godine Pavlović je i sam službeno počeo sudjelovati u projektu kada je došao na svoju današnju dužnost. Samo nekoliko mjeseci nakon što je zasjeo na čelo Studentskog centra, 1. lipnja 2013. Hrvatska je dobila organizaciju Europskih sveučilišnih igara, a već je 1. kolovoza iste godine Vlada RH oformila organizacijski odbor, političko tijelo koje daje potporu projektu. Njega čini premijer, 4 potpredsjednika Vlade, 6 ministara, gradonačelnici i rektor.

RAZLOZI KAŠNJENJA

Mnogi su postavili pitanje zašto se nije prije pokrenuo natječaj javne nabave i zašto je cijeli projekt pokrenut prije svega nekoliko mjeseci. Pavlović objašnjava kako se treba osvrnuti na situaciju u Hrvatskoj koja se događala u prošle dvije godine.

“Nakon što je organizacijski odbor sastavljen, u tom je trenutku postojao jedan velik kredit Europske investicijske banke, koja inače godišnje dijeli između 62 i 65 milijardi eura kredita državi. Taj je kredit Ministarstvo znanosti pripremalo za projekte šest sveučilišta i mi smo se zadnji prijavili, u ljeto 2013.”, prisjeća se Pavlović.

“Evaluacija onoga što smo pripremili bila je 22. siječnja 2014., a u tom tjednu su predstavnici EIB-a, jedan arhitekt i dva investitora obišli u tjedan dana svih šest sveučilišta i svi smo morali predstaviti svoj projekt”, dodaje. Trebalo je tada samo čekati odluku EIB-a i primiti se posla.

“Dobili smo zeleno svjetlo, ali u proljeće 2014. godine Hrvatska je ušla u proceduru prekomjernog deficita i nakon što je EIB već odobrio taj velik kredit od 1,9 milijardi kuna, Vlada nije mogla odobriti suglasnost jer bi to izravno značilo da država ulazi u javni dug”, kaže Pavlović, koji je zajedno s kolegama u tom trenu ostao bez investicije, no Čustonja je i dalje tražio nove načine da se novac nekako pribavi.

“Idealnom se opcijom činilo traženje strukturnih sredstava iz EU fondova. I tada smo uz pomoć ljudi iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, posebice uz pomoć zamjenika ministra Jakše Puljiza koji je bio glavni pregovarač s EU, uspjeli u pregovorima ući u operativni program”, prisjeća se Pavlović. Studentski domovi će tako za obnovu biti sufinancirani s 85 posto bespovratnih poticaja iz EU.

POHVALE STRUKE

Sljedeći korak spojio je tri važna sektora, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Sveučilište u Zagrebu i Studentski centar. Potpisan je tako sporazum 23. prosinca 2014., i to je bio trenutak kada se mogla pokrenuti cijela priča. Pavlović bez imalo zadrške komentira kako su u samo deset mjeseci uspjeli pronaći sredstva, izvođače radova, dogovoriti smještaj za studente i napraviti velike promjene na starim domovima.

“Napravili smo čudo, i to je nešto nevjerojatno. Od struke smo dobili pohvale, a posebice od EU komisije koja našu studiju i prezentaciju uzima za primjer drugima koji stvaraju svoje projekte. Naime, ta je studija napravljena u samo dva mjeseca i njom se pokazalo da dio novca koji je osiguran iz strukturnih fondova nije dovoljan”, kaže Pavlović.

“30 milijuna eura koji su došli od EU komisije nije bilo dovoljno, no mi smo se potrudili osigurati još 10 milijuna preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Republike Hrvatske, koji je nevladino i samostalno tijelo koji poticaje usmjeravaju u pametne projekte. Zanimljivo je kako je studija napravljena po svim standardima EU komisije bez i jedne pogreške, a ti su standardi i napuci uvedeni samo dva mjeseca ranije”, ponosno zaključuje Pavlović.