‘Poslodavac nas je vrijeđao i nije nas isplatio ni nakon dvije godine!’

Osim hrane iz menze, stanki u rasporedima i cijene smještaja, studenti nerijetko kritiziraju uvjete rada na poslovima preko studentskih ugovora. Pritužbe na studentske poslove sve se češće pojavljuju i u e-pošti studentskog pravobranitelja Sveučilišta u Zagrebu Matije Kikelja. On je putem društvenih mreža i studentskih portala zamolio studente da mu pošalju svoja neugodna iskustva i probleme s poslodavcima tijekom rada preko Student servisa Zagreb.

PASIVNOST MLADIH

“Dosad je zaprimljeno dvadesetak pritužbi”, kaže Kikelj i objašnjava da je uglavnom riječ o komentarima na “loše i nepredviđene uvjete rada, neisplate, male satnice, neplaćeni prekovremeni rad, prijetnje i izrabljivanje”. Prosječna studentska plaća je 17 kuna po satu, što studentima ne može osigurati egzistenciju. Kada se niskim satnicama dodaju neplaćeni sati ili dani, prijetnje i slični oblici mobbinga, ne ostaje prostora za motivaciju niti mobilizaciju studenata kada je u pitanju traženje posla.

“Uz obveze redovnog studija, nepredvidljivi uvjeti rada predstavljaju značajan problem”, smatra pravobranitelj. “Studenti kao članovi akademske zajednice sigurno ne bi smjeli ostati pasivni promatrači takvih neprihvatljivih ponašanja”, dodaje.

“Pasivnost studenata je možda znak neinformiranosti, a isto je tako moguće da manjak informiranosti proizlazi iz pasivnosti. Velik broj studenata nije upoznat s vlastitim pravima, što im ne ide u prilog ako su ucjenjivani i omalovažavani”, navodi Kikelj.

Studenti, čiju anonimnost Kikelj štiti, u pritužbama navode probleme raznih vrsta. Pravobranitelj kao čest problem navodi evidentiranje ukupnog broja radnih sati tek po isteku ugovora, zbog čega dolazi do “zakidanja broja sati, a posljedično i iznosa za isplatu”, objašnjava.

Osim među ponuđenim poslovima na popisu SC-a u Zagrebu, mnogi studenti potencijalne poslodavce traže putem društvenih mreža. Putem Facebooka moguće je pronaći upozorenja studenata s radnim iskustvom u određenim tvrtkama na tamošnje poslodavce, no isto tako i korisne oglase za posao. Pravobranitelju je jedan od mladih sugovornika poručio i da se na grupi na Facebooku “Tražim/nudim studentski posao” pojavljuju lažni profili koji nude “odlične” poslove.

“Nakon oglasa za posao koji zapravo ne postoji, poslodavac traži fotografije djevojaka i više se nikad ne javi”, govori student.

BEZ PAUZE 16 SATI

“U nekoliko grupa na Fejsu pitala sam za iskustva s tim poslodavcem i doznala da se dosta ljudi naganjalo za novac”, kaže studentica Petra Buljan, opisujući svoje loše iskustvo s poslodavcima tijekom rada na štandu u povodu proslave Oluje ovoga ljeta u Kninu. Tvrtka s kojom je preko posrednika (Student servisa u Zagrebu) sklopila ugovor o radu, još nije vratila ugovore u Studentski centar niti uplatila dogovoren iznos naknade za rad na njezin račun. Uz to, objašnjava Buljan, na dogovorenu lokaciju je “došla u 10 ujutro i rezala kruh do 14 sati, a onda od 14 do 2 ujutro radila na blagajni, bez pauze”.

“Ako uplata ne sjedne do sredine listopada, namjeravam ih tužiti SC-u”, dodaje studentica. Ovakvih i sličnih slučajeva nije malo, no prema svemu sudeći, studenata koji su spremni izboriti se na ovaj način za svoja prava – jest. Buljan se još nije obratila studentskom pravobranitelju, no planira to učiniti ako poslodavac ubrzo ne ispuni obvezu.

Studentica Nika Obučina također je žrtva loših uvjeta rada. Iskustvo prodaje sladoleda iz 2013. godine pamti, osim zbog groznih uvjeta s kojima je bila suočena i po tome što još očekuje isplatu.

“Poslodavac nas je često vrijeđao tijekom našeg svakodnevnog rada. Nakon što mi je poslodavac odbio isplatiti plaću, kontaktirala sam Studentski centar zajedno sa svojim kolegicama. Međutim, dvije godine poslije i dalje nisam primila svoj novac”, govori Obučina. To je jedan od razloga zašto misli, kaže, “da su studenti podređeni”. Podređenost često proizlazi iz neznanja, ponajviše u smislu nepoznavanja zakonskih odredbi koje se tiču rada preko studentskog ugovora. Svoja prava studenti mogu proučiti u Članku 88. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a moguće je informirati se i putem službenih stranica Studentskog centra ili neposrednog razgovora s nekim od djelatnika studentskog servisa u Zagrebu, koji su, kako studenti kažu, najčešće voljni izaći u susret i pomoći s uplatama koje kasne.