Od Studenta do Globala: kako tiskati ideje

Ljudi, nema nam tipkovnice! Kako ćemo prelomiti broj bez tipkovnice?! Vjerovali ili ne, u procesu stvaranja prvog broja Studenta, čula sam i ovakve stvari. Ali broj se prelomio i tiskao, a nekoliko godina poslije iz njegovih je korijena nastao i svima poznati Global.

U POČETKU BIJAŠE... ZADAĆA?

Potkraj 2012., u sklopu jednog kolegija, profesorica Nikolina Šajn podijelila nas je u male grupe/redakcije i svatko je dobio zadatak, prema vlastitim interesima. Neki su se studenti prijavili kao novinari, a neki kao urednici. Najbolji radovi u travnju 2013. bili su objavljeni u Studentu, prvim novinama koje su od početka do kraja bile djelo marljivih ruku studenata i studentica Fakulteta političkih znanosti (FPZG).

Tekstovi su se uređivali u Wordu, a fotografije rezale u Paintu (da, u Paintu). Svi smo bili početnici u korištenju InDesigna, ali smo osnove brzo pohvatali. Ponekad smo, u nedostatku informatičke opreme, novine uređivali u predvorju knjižnice (nakon što bi natrag “nažicali” tipkovnicu) u stankama između predavanja. Student je na kraju imao dva izdanja, jedno tiskano, a drugo digitalno.

Jednu akademsku godinu poslije želja za radom je i dalje prisutna, a u rukama smo imali i nešto iskustva. Profesor Igor Kanižaj s veseljem daje punu potporu ozbiljnijoj realizaciji one ideje da FPZG zaslužuje imati novine na kojima će raditi studenti i pritom zajednički učiti i brusiti svoje vještine. Staroj jezgrici Studenta, koju smo činile Nina Miholić, Mateja Šobak, Kristina Balun, Dijana Dretar i ja, pridružuju se i mlađi kolege i kolegice, s novinarstva i s politologije, a i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ekipa je rasla, dobili smo iskusne mentore, grafičare, opremu i prostor... priča se ozbiljno zarotirala, čovječe! I nastao je Global! Prvi broj izašao je u svibnju 2014., a godinu dana poslije “studentsko-globalna” ideja i marljiv rad nagrađeni su i Posebnom rektorovom nagradom.

samo hrabro dalje!

Teško mi je, nakon nešto više od dvije godine rada na ovoj ideji, procijeniti je li ovo tipična studentska priča kakvu ste očekivali. Prve zadaće, lov na tipkovnicu, učenje što je to DPI, sve veća redakcija i manjak sjedaćih mjesta, rad na Studentu i Globalu općenito, sve se to može svesti pod zajednički nazivnik, a to je – strast.

Neizmjerno mi je drago da je želja za radom i dalje ovdje, a motiviranost nikad veća (Rektorova nagrada samo je pomogla, zar ne?). Brojevi Globala izlaze jedan za drugim, svaki bolji od prethodnoga. Na staroj ideji rade novi ljudi, ali s istim ciljem - okupljanju mladih, inteligentnih glava prepunih ludih ideja koje su, zahvaljujući potpori faksa i mentora, doslovce pretvorene u opipljivo, od nedavno i nagrađeno djelo Global.

Samo hrabro dalje!