‘Nameću nam stav da nije važno što radimo već da uopće radimo!’

Nezaposlenost mladih već je dugo vruća tema u našoj zemlji. Mjesečni statistički bilten koji objavljuje Hrvatski zavod za zapošljavanje za ožujak ove godine pokazuje kako najveći broj nezaposlenih osoba ima završenu trogodišnju srednju školu, više od 100.000 ljudi. Iza njih su na ljestvici osobe sa završenom četverogodišnjom srednjom školom i gimnazijom. Mladi sa završenim fakultetom i akademijom na četvrtom su mjestu i njih je pet puta manje od onih s prvog mjesta na ljestvici.

Najmanje nezaposlenih je u skupini osoba s prvim stupnjem fakulteta, višom školom i stručnim studijem te osobe s nezavršenom osnovnom školom. Usporedba s ožujkom prošle godine pokazuje kako je došlo do smanjenja nezaposlenosti u svim navedenim skupinama.

PUSTOLOVINA ŽIVOTA

Marta Vučković, koja je završila gimnazijski program, nije upisala fakultet jer želi postati vizažistica. Kaže kako joj je drago da je odabrala gimnaziju jer “pruža znanje opće kulture, poznavanje jezika i razvijanje kritičkog razmišljanja’’. Smatra kako bi se definitivno trebalo poraditi na programima strukovih škola, a da je htjela upisati fakultet, uvjerena je da bi uspjela jer joj je gimnazija pružila mogućnosti, znanje i odličnu pripremu za državnu maturu.

Tiana Nenadić, magistrica novinarstva, kaže kako je “studiranje pustolovina života, ali se previše ljudi trudi pobijediti trenutačnu krizu”. Smatra kako je država nametnula razmišljanje da nije važno što radiš nego da radiš.

“Poslat ćeš papire na nekoliko natječaja za stručno osposobljavanje kako bi sutra mogao biti ono što želiš i bit ćeš sretan ako ti netko uopće pročita tvoj životopis. Svi smo se mi trudili završiti odabrani fakultet kako bismo mogli živjeti pristojno i znati da su se odricanja naših roditelja isplatila”, tvrdi Nenadić.

Mnogi studenti smatraju da fakulteti daju temeljna znanja i vještine, ali se većinu praktičnih stvari za posao da i samostalno naučiti. Diploma je za poslodavce, prema mišljenju studenata, samo papir koji nije uvijek presudan pri zapošljavanju. Ono čega je većina svjesna jest da je praksa ključan faktor. Iskustva koja studenti dobiju putem projekata i volontiranja veliki su plus pri zapošljavanju.

RAZLIČITI AFINITETI

Završenu trgovačku srednju školu ima mlada majka Ana Mravak. Po završetku trgovačke planirala je upisati dodatnu, četvrtu godinu za komercijalisticu, ali je doznala da očekuje prinovu i odustala od tog plana. Od toga je prošlo pet godina i danas radi u kafiću u vlasništvu svog oca te je upisala višu školu koja će joj, nada se, donijeti uspjeh koji će “moći prenijeti na svoju djecu”.

Što se tiče mogućnosti koje joj je pružila trgovačka škola, kaže da ne može reći da nije zadovoljna svime što joj je ta škola pružila u smislu obuke, ali ona jednostavno želi više.

Ljudi po završetku obrazovanja imaju različite afinitete. Neki se nadaju poslu u struci, neki uspjehu zbog vlastite i tuđe sreće, a neki su sasvim zadovoljni svojim odabirom. U svakom slučaju, za sve njih trenutačno nema mjesta na tržištu rada, što pokazuju i brojevi s početka priče.