Kad se nakupi prljavog rublja, pomažu i perilice ‘tuđih’ mama

Jednom sam našla komad kulena u sušilici, rečenica je kojom Anđela Durdov iz Belog Manastira opisuje događaj iz praonice rublja u studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu. Anđela trenutačno živi u studentskom domu Ante Starčević, a odjeću u praonici pere dva puta na mjesec. Zagrebački studenti koji nisu u mogućnosti nositi prljavu odjeću mami i tati kući na pranje dovoljno često snalaze se na razne načine, a budući da nemaju mnogo izbora - ne žale se nikome. Ipak, ne nedostaje im razloga za to.

JEDNOSTAVNIJE ZIMI?

“Nakon što je u praonici iskočila sklopka, mokre plahte koje se nisu osušile odnijela sam natrag u sobu”, prisjeća se Antonija Matek, stanarka doma Stjepan Radić, opisujući svoje neugodno iskustvo prošle zime. Dodaje da sada pere rublje na ruke jer joj se “u praonici odjeća ošteti, a usto se ne isplati dati 25 kuna za pranje i sušenje tri ili četiri majice”. Ljetna su vremena mnogim studentima koji žive daleko od Zagreba donijela mnoge probleme.

“Da skupljam sedam kilograma odjeće svaki put, morala bih gola ići kupiti žetone za pranje”, dodaje Antonija. Ana Vujić, studentica koja je iz Subotice došla u Zagreb, kaže da s obzirom na to da ne ide često kući, nema izbora pa dio odjeće pere u praonici, a dio ručno.

“Sve hlače koje sam ovdje sušila ‘stisnule’ su se. Cijena bi mogla biti malo niža, pogotovo zato jer postoje studenti koji ne idu kući i cijele godine ovise samo o ovoj praonici”, dodaje ona. Neke stanare domova s druge strane pranje odjeće ne opterećuje.

Ivan Meić iz Pirovca smatra da “je lakše ako netko to napravi za tebe”, pa odjeću nosi “mami, prijateljima i rodbini”. Ivan je jedan od onih koji nikad nisu posjetili praonicu odjeće u Zagrebu, a kaže da mu “se ne da uopće naučiti kako se to radi”.

VIŠE OPCIJA

Studenti koji žive u stanovima imaju iste probleme ako nemaju svoju perilicu. Mirna Rajaković jedna je od takvih i zasad se dobro snalazi.

“Ponekad mi prijatelji iz Zagreba ‘posude’ svoju perilicu, pa mi odjeću peru njihove mame”, objasnila je Mirna. Ako ne uspije sklopiti takav dogovor s prijateljima, zbog lošeg iskustva u praonici u domu, kaže, odnese odjeću u praonicu s malo višim cijenama pranja i sušenja od onih u domovima. Tamo se “za 60 kuna može oprati i osušiti mnogo odjeće”, tvrdi Mirna i naglašava da u praonici u kojoj ona pere odjeću “imaju Wi-Fi i kauč, pa je lakše dočekati kraj pranja”.