WhatsApp i Viber: dojavljivači za prolaz naplaćaju i do 600 kuna!

Tko god da je rekao da znanje nema cijenu, očito nije posjetio neke naše fakultete. Koliko se god radilo o nedopuštenim radnjama, cjenik je mnogim studentima poznat - 600 kuna ispit, 300 kuna kolokvij. Za taj ćete se novac ponešto nervoznije nego inače vrpoljiti na stolcu, praviti se da pišete i svake minute pogledavati prema satu. Dok ne zasvijetli ekran mobitela.

“Slikaš ispit i pošalješ mi na WhatsApp ili na Viber, ja riješim, slikam rješenja i to je to”, kaže splitski FESB-ovac.

“Nemam moralnih dvojbi jer ljudima pomažem. Oni će prepisati sa mnom ili bez mene, a ako se ovako može zaraditi, zašto ne bih”, ističe opravdavajući svoj “biznis”.

Moralnih dvojbi očito nemaju ni mnogi drugi studenti diljem Hrvatske, koji su prigrlili tu praksu. Zadarska studentica s Pomorskog odjela otkriva da je ovako riješila tri ispita na prvoj godini.

“Isto bi me stajalo da sam prenijela ispit na sljedeću godinu ili da sam platila nekome da mi ga riješi”, dodaje ona.

SNALAŽENJE KAO DIO KULTURE

Prepisivanje se tolerira na svim razinama, smatra etnologinja Jadranka Grbić Jakopović, profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, aludirajući pritom na prepisivanje na ispitima i na plagiranje radova, od seminarskih do magistarskih.

“U starim etnološkim monografijama s početka prošlog stoljeća točno piše da u nekim krajevima nije bilo sramota ići u zatvor. Bilo je normalno nekoga prevariti ili krivotvoriti oporuku. Snalaženje se tada smatralo junaštvom. To se vidi i danas, i to je dubok društveni problem za koji zbilja ne znam kako ga iskorijeniti”, zaključuje Grbić Jakopović.

Kad stignu rokovi, studenti se snalaze na sve načine. Šalabahteri postaju stvar prošlosti, zamijenili su ih mobiteli. Mobitele bi pak uskoro mogli zamijeniti pametni satovi, naočale i druge elektroničke naprave. Za sankcioniranje raznih vrsta snalaženja na fakultetima su zadužena stegovna povjerenstva. Međutim, profesori najčešće takvu kaznu za prepisivanje smatraju preoštrom.

“Ne šalju nas na Povjerenstvo. Ako nas ulove, samo nam ponište ispit, i to je to”, kaže jedna zadarska studentica.

Nenad Debrecin, profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, smatra da se korištenje “pomagala” studentima kad-tad obije o glavu.

“Konkurencija na tržištu neusporedivo je oštrija nego što je nekad bila. I dio mladih ljudi svjestan je činjenice da ovih pet godina treba dobro iskoristiti i nešto naučiti jer u protivnom neće dobro proći na tržištu rada. Sama diploma više ne znači previše”, ističe Debrecin.

Studenti koji pribjegavaju ovakvim metodama, nerijetko naiđu na probleme prije nego što uopće dođu na tržište rada. Iako se ponekad ovako rješavaju manje važni ispiti, oni čije se gradivo ne primjenjuje kasnije, češće su ipak u pitanju važniji kolegiji.

ZAČARANI KRUG

“Rješavam najviše mehaniku i fiziku. Ljudi nisu svjesni da su to stvari koje će im poslije trebati. Ako plate ispit na prvoj, zapet će na drugoj ili trećoj godini jer neće znati osnove”, kaže naš sugovornik FESB-ovac koji već neko vrijeme ovako zarađuje. Priznaje da tako studenti ulaze u začarani krug i nakon nekog vremena zaostaci postanu toliki da je jednostavnije platiti.

Profesor Debrecin stoga kaže da “postoje dvije forme studiranja - prva je da završite studij, dobijete diplomu, a druga je stvar možete li vi na temelju tako stečene diplome uspješno obavljati svoj posao. A ako niste svladali neke osnovne svari vezano uz struku, naravno da ne možete”.

Problem korištenja tehnologije u prepisivanju, doduše, nije nov. Još prije pet godina zagrebački Rudarsko-geološko-naftni fakultet pokušao se obračunati s prevarantima ugradnjom uređaja za ometanje mobilnog signala. Međutim, zbog toga im je prijetila kazna od sto tisuća do čak milijun kuna jer su prekršili Zakon o telekomunikacijama, koji zabranjuje ometanje mobilnog signala.

Profesor Debrecin smatra da je FER pronašao način kako da ovom problemu stane na kraj. Ističe kako ispiti više nisu koncipirani kao nekad, da u dva sata student mora riješiti pet zadataka. Takav princip dao je ljudima mnogo vremena za prepisivanje, ali to je nešto što postaje stvar prošlosti. Postoji čitav niz elemenata na temelju kojeg danas nastavnici procjenjuju i ocjenjuju studente, kao što su blicevi, aktivnost, vježbe, laboratoriji i slično.

“Ja planiram ovako prepisivati i ubuduće, barem ispite matematičkog tipa”, kaže Zadranka. A ona je samo jedna od mnogih koji na ispitima koriste “jocker zovi”.

DRUŠTVO NEZNANJA I NESPOSOBNOSTI

“Kolokvij se plaća 300, a ispit 600 kuna. Riješi ti točno koliko ti treba za dva. Ali uglavnom oni rješavaju više ispita istodobno, pa se moraš najaviti. Na primjer, imala sam ispit u prosincu, ali sam mu se najavila već u kolovozu”, objasnila je ova studentica.

Osim lijenih studenata i ponekad loših profesora, Grbić Jakopović glavnim krivcima smatra i roditelje.

“Sve to počinje još od osnovne škole šaptanjem i uz poticaj roditelja koji se u tom negativnom smislu previše angažiraju da im se dijete upiše na fakultet, i to možda ne bilo koji pa se onda traže veze i kupuju se ispiti”, kaže i zaključuje da “sigurno nećemo postati društvo znanja nego upravo suprotno, društvo neznanja i društvo nesposobnih za sve osim za snalaženje”.