Kad kontinentalci uče uz šum mora

Priča o mladom čovjeku koji iz malog mjesta uz more dolazi studirati u metropolu nešto je s čime se često susrećemo. Očekivano, jer glavni grad Hrvatske ima najviše visokih učilišta, ali i najdulju tradiciju visokoškolskog obrazovanja u zemlji. S više od 100.000 ukupno upisanih studenata na svim fakultetima Zagreb se s pravom smatra studentskim gradom.

Ipak, neki mladi su svoje obrazovanje odlučili potražiti u drugim, primorskim, gradovima Hrvatske. To i ne bi bilo toliko neobično da nije riječ o ljudima koji su u Zagrebu odrasli ili žive u njegovoj neposrednoj blizini. Što je ove kontinentalce navelo da sreću i obrazovanje potraže na obali?

PLAN B

“Bila sam zasićena Zagrebom”, započinje svoju priču Matea Židanić, studentica na opatijskom Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Iako rođena Zagrepčanka, shvatila je da će se lakše osamostaliti dalje od roditeljskog doma pa je fakultet upisala u Opatiji, u kojoj zadovoljno živi već četiri godine. Dodatno je oduševljava što joj je fakultet samo desetak minuta pješice od stana, što u Zagrebu ne bi bilo tako.

Osamostaljenje nije bilo prvi razlog preseljenja Danijela Blaževića, studenta strojarstva u Rijeci i Ajle Velić, studentice ruskoga i francuskog jezika i književnosti u Zadru. Oni u Zagrebu nisu upali na željene fakultete, pa su sreću potražili u drugim gradovima. Ono što je trebalo biti samo plan B, ispostavilo se kao jedna od boljih životna odluka jer je i Ajli i Danijelu donijela korisno životno iskustvo. No u početku nije bilo lako.

“Meni ideja odlaska u Zadar nije predstavljala nikakav problem, odlučila sam gledati na to bez velikih emocija, to je to, tako su stvari ispale i idem to odraditi. Ljudi oko mene su imali pitanja tipa ‘joj jadna, kako ćeš, je li te strah, ajme pa bit ćeš sama tamo skroz, ne znam kako bi da sam na tvom mjestu, joj, joj...’ a na kraju sam ja bila ta koja je tješila ljude, iako sam ja odlazila u nepoznato”, prepričala je Ajla reakcije svoje okoline.

Danijelovi bližnji su relativno brzo prihvatili novost o preseljenju u drugi grad. S vremenom je i sam uvidio prednosti takve odluke.

“Kada se navikneš na ritam Rijeke, život u njoj postaje odličan. Rijeka ne kaska za Zagrebom. Mogu reći da sam postao odgovorniji i snalažljiviji otkako živim sam u drugom gradu”, primjećuje je Danijel.

POKAZ SAMO 50 KUNA

Sara Stanić, studentica na američkom koledžu u Dubrovniku, kaže da je Dubrovnik odabrala jer zagrebački kampus nije imao smjer koji je ona željela. Obitelj joj, naravno, nije bila najsretnija što odlazi, a ostali su pomalo “zavidjeli” što će biti blizu mora. Dubrovnik joj se, kaže, sviđa, ali joj nedostaje sadržaja za mlade. Što kaže na predrasudu o Dubrovniku kao skupom mjestu za život?

“Usporedbu cijena Zagreba i Dubrovnika ne mogu baš objektivno napraviti jer su u Zagrebu roditelji sve kupovali, a ovdje to radim sama pa se svakako život čini skupljim. Na hranu trošim okvirno tisuću kuna na mjesec… Ono što me iznenadilo kad sam došla u Dubrovnik jest da mi je cijena mjesečnog pokaza samo 50 kuna”, kaže Sara. Ajla slično razmišlja o Zadru.

“Nema ništa bolje od činjenice da na ljetne ispitne rokove idemo u kupaćim kostimima i s ručnicima u ruksacima, slaviti prolaz ili zaboravljati pad, ali za grad te veličine i turističkog značenja, Zadar je kulturno jako siromašan”, kaže Ajla i dodaje kako joj se čini da, što se tiče troškova, više-manje dođe na isto.

Matea i Danijel se slažu da bi možda ipak jeftinije prolazili da studiraju u Zagrebu jer bi onda vjerojatno nastavili živjeti u roditeljskom domu.

Jesu li ovi gradovi samo privremeni odabir tijekom studija ili se mogu zamisliti da ostanu živjeti u njima?

“Zasad se ne planiram vratiti u Zagreb, voljela bih ostati u Opatiji ili se čak uputiti negdje u Istru jer smatram da bi na obali sa svojim ambicijama imala više mogućnosti”, kaže Matea kojoj je morski kraj prirastao srcu. Njezino mišljenje ne dijele Sara i Ajla koje se dugoročno ipak ne vide u gradovima uz more.