Političke elite nesposobne smisliti inovativan i pamtljiv slogan?

Hrvatska ima svoju prvu predsjednicu, ali iza sebe ima i još jednu kampanju koja je stručnjacima dala dovoljno materijala za analize. Nadimci poput „Barbika na daljinski“, „Kuhana nogica“, „Lignja“, „Sanaderova mala“ udarali su debelo ispod pojasa u drugom krugu predsjedničkih izbora, a obećanja koja su uglavnom nadilazila ustavne ovlasti predsjednika RH bila su središte televizijskih sučeljavanja. Bolju budućnost kandidati su gradili „na leđima“ mladih, pozivali su na zajedništvo, obećavali gospodarski rast i socijalnu državu.

RECIKLIRANJE PATRIOTIZMA

I dok je Josipović neprestano tvrdio „to je pravi put“, spominjao reforme Ustava i “drugu republiku” te branitelje kao temelj naše državnosti, Grabar-Kitarović je uoči kampanje „za bolju Hrvatsku“, kako je isticala, prešla 30.000 kilometara, posjetila sve dijelove Lijepe Naše, razgovarala s poduzetnicima, seljacima i ribarima, a potom je u kampanji obuhvatno uključivala sve: blokirane, mlade, branitelje i sve socijalno ugrožene skupine, smanjivala izdatke Ureda predsjednika…

Rečenice ili floskule kakve se gotovo redovno pojavljuju u ovakvim kampanjama ni ovog se puta nisu mogle izbjeći. Samo neke od njih su: „Branitelji su temelj naše državnosti“, „Ustav treba mijenjati“, „Ovakve promjene nikad nitko nije ponudio u Hrvatskoj“, „Mladi su naša budućnost“, „Pomozimo blokiranim građanima“, „Zaustavimo nelegalne ovrhe“…

„Smatram da hrvatska politika u posljednjih gotovo četvrt stoljeća nije stvorila nijedan slogan, krilaticu ili zvukovno-smisaono snažnu poruku koja bi se, osim što bi obilježila konkretnu političku situaciju i u njoj mobilizacijski djelovala, i dulje pamtila kao opća jezična i komunikacijska baština. Ona to nije učinila ni posredovanjem istaknutih pojedinca u smislu njihova osobnoga, spontanoga nadahnuća u nekom poticajnom okruženju, ni posredovanjem stranaka. To nije uobičajena situacija i sigurno svjedoči o nesposobnosti i nezrelosti naših političkih elita i na toj razini. Sve se uporno vrti oko neinventivna recikliranja nekoliko općih pojmova ili trivijaliziranoga patriotizma“, ističe dr. sc. Ivo Žanić, stručnjak za novinarsku stilistiku i hrvatski jezik s Fakulteta političkih znanosti.

OMALOVAŽAVANJE

Dodaje da je jedina donekle moderna, a opet komunikacijski jednostavno učinkovita inovacija u posljednjih nekoliko godina češće posezanje za grafičkim isticanjem dijelova riječi, koji se onda, tako grafički izdvojeni, bojom i/ ili veličinom, mogu čitati i samostalno, i tako proizvoditi dodatnu atraktivnost, primjerice: pravDA, KolinDA, ZAjedno itd.

„To je, naravno, moguće samo u vizualnoj prezentaciji, dok verbalno i dalje sve ostaje beznadno banalno“, kaže Žanić.

Dr. sc. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru smatra da su se koristile fraze i poruke koje sadržajno značajno odstupaju od onoga što nosi dužnost predsjednika Republike.

„Svjedočili smo diskursu koji je trebao mobilizirati biračko tijelo na osnovi novije ili starije povijesti s jako malo racionalnih i konkretnih ideja koje bi mogle pomoći da se društvo pokrene“, misli Krolo.

S druge pak strane dr.sc. Dario Nikić Čakar s Fakulteta političkih znanosti tvrdi da je ponavljanje nekoliko ključnih fraza i poruka iz izbornih programa u kampanji važno jer birači ne čitaju programe kandidata. Tu je i pitanje međusobna vrijeđanja kandidata i kolikog to učinka ima.

„Negativnosti su u kampanjama, nažalost, postale sastavni dio diskreditiranja protukandidata. Takva je retorika možda zanimljiva simpatizerima i članovima HDZ-a i SDP-a, ali se negativno odražava na političku kulturu. Ona također ne privlači neodlučne birače. Primjer je retorika premijera Milanovića za vrijeme i neposredno nakon izbora. Pokušaj diskreditiranja nove predsjednice sintagmom ‘članica zločinačke organizacije’ može motivirati članove i simpatizere SDP-a, ali nikako ne privlači neodlučne. Omalovažavanje kandidata gotovo pa uvijek postiže suprotan učinak te predstavlja širi problem u drugim zemljama u svijetu. Trend porasta negativne retorike pogotovo je zabrinjavajući“, ističe Nikić Čakar.

Stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan, koji je i sam bio uključen u ovu kampanju, uočava da „negativni termini i negativni diskurs općenito smanjuju interes gledatelja ili slušatelja za slušanjem sučeljavanja.“

Floskule kandidata uglavnom su se vezale uz gospodarska i socijalna pitanja. Tragom te problematike, argumentacija je gotovo pa uvijek počivala na marginaliziranoj skupini, na mladima.

EKSPLOATIRANJE STATUSA

„Ako želimo vidjeti koliko je takva retorika bila prihvatljiva samim mladima, valjalo bi raspolagati podacima koji bi nam jasno dali odgovor na to pitanje, ali možda se može pretpostaviti da se, posebice oni koji su najviše marginalizirani i pogođeni teškom društvenom situacijom, ne osjećaju ugodno kada se na takav način eksploatira njihov status“, objašnjava dr. sc. Krolo.

Nikić Čakar pak ističe da „ovakvom retorikom kandidati nude svoje mišljenje o različitim politikama te se tako legitimiraju kod birača. Ponekad su se ponašali kao kandidati na parlamentarnim izborima pa bi bilo dobro kad bi mediji i izborni stožeri ubuduće više pažnje usmjerili programima u okvirima ovlasti predsjednika ili predsjednice. Na tragu toga odnos je prema mladima – nemogućnost zaposlenja, iseljavanje i ostali problemi mladih služe kandidatima kao još jedna u nizu floskula koju koriste kako bi podigli vlastiti rejting kod birača.“