Rad, rad i samo rad, praksa je jača od teorije!

Kada počnemo avanturu zvanu “studiranje”, ni na kraj pameti nam nije što ćemo zaista jednog dana biti. No tamo negdje oko treće godine studija, kada smo već dovoljno zreli sagledati stanje u kojem je država, koliko je teško naći posao u struci te koliko zapravo još u životu moramo raditi, tada većina osjeti strah. Global će vam nastojati prikazati kako je biti u cipelama studenta, a kako je to koračati korakom uspješnog čovjeka koji je završio fakultet i zaposlio se u struci.

Kim Končar studentica je druge godine na Akademiji dramskih umjetnosti. Oduvijek je željela upisati glumu, ali je prije nego je uspjela ući u taj svijet, upisala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Danas studira na oba fakulteta, ali je njezina velika ljubav upravo gluma. S druge se strane njezin kolega, kazališni redatelj, glumac i nadasve osebujna osoba Miran Kurspahić rado prisjeća svojih studentskih dana.

Kada je i kako započeo vaš studij na ADU?

Miran: Moja akademska odiseja započeše 2001. godine, nakon što godinu dana bijah hospitant na Odsjeku kazališne režije. Pametniju osobu bi to osvijestilo, dekuražiralo i u konačnici odbilo od daljnjih pokušaja upisivanja tog istog smjera na toj istoj akademiji, no očito mi bistrina nije jača strana.

Kim: Upisala sam ADU iz trećeg pokušaja, ali danas i sama priznajem da prva dva puta nisam bila dovoljno spremna. U međuvremenu sam upisala novinarstvo jer sam se, osim u glumi, vidjela još jedino u novinarskom poslu.

Jeste li tada željeli biti što ste danas?

Miran: Teško je reći. Možda je postojala neka naznaka u primozgu, no tad, iskreno, nisam zapravo potpuno shvaćao sve momente i detalje ovog poziva. Možda sam samo slutio.

Kim: Nisam požalila što sam ostavila novinarstvo da bih se bavila glumom. To su dvije različite profesije i u glumi se suočavate s mnogim strahovima, nedoumicama, ali se razvijate kao osoba, i psihički i fizički. Naporno jest i zahtijeva potpunu predanost, ali trenutačno ne vidim ništa drugo čime bih se bavila.

Kako su izgledale godine studiranja na ADU?

Miran: Traumatično. Radno.

Kako je studirati glumu? Postoji li strah od nepoznatoga?

Kim: Studirati glumu je izazov i nije lako. Konstantno se preispitujete i sumnjate, ali to je normalno dok ste mladi i na početku. Svaki dan doznajete nešto novo o svojim mogućnostima i trudite se razviti ih, ali, naravno, ima i dana kada ne uspijevate u tome, što je opet sasvim u redu. Osobno se vozim liftom emocija gore-dolje iz dana u dan, ali na kraju uvijek zaspim sa smiješkom.

Što ste najviše naučili na studiju, a da vam je pomoglo u današnjem poslu?

Miran: Da je praksa uvijek jača od teorije. Da iza prilično rigoroznog prijemnog ispita nije kvalitetan program i kadar.

Što si najviše naučila na studiju, a misliš da će ti pomoći u budućem poslu?

Kim: Trenutačno je glavna novost koja mi olakšava život općenito to da je frustracija nepotreban gubitak vremena i energije. Razmišljam pozitivno i mislim da je to najvažnije jer ako vas nešto ne veseli, ostavite to odmah i probajte nešto novo.

Postoji li nekakav recept za uspjeh nakon studija?

Miran: Rad, rad i samo rad. Zaje... kuloarske priče i bavljenje drugima. Radite i bavite se sobom i svojim djelom.

Kim: Stariji studenti i glumci koje poznajem još mi nisu otkrili tajnu, ako uopće postoji, ali nadam se da ću je i sama doznati.

Možete li dati savjet studentima vezan za studij i savjet vezan za posao kojim će se u budućnosti baviti?

Miran: Čitajte knjige, gledajte filmove, dokumentarce, serije, pođite u kazalište i gledajte predstave, pođite u muzeje, u galerije, gledajte izložbe, upijajte sve što vidite. Radite, gradite, svoje projekte. Tako se gradite. Bez obzira na to hoćete li završiti na nekoj akademiji, napredovat ćete kao ljudi, a to je mnogo važnije.