(nastavak s 1. stranice)

Najveći dom Stjepan Radić ima oko 4000 stanara, a u okružju su i brojni kafići tako da je koncentracija prolaznika kroz naselje izrazito velika.

Jedna od djevojaka koja živi na Savi već četvrtu godinu zaredom izjavila je da se tamo osjeća prilično sigurno. Smatra da bi trebalo biti više zaštitara i da je nužno da svaki paviljon ima najmanje jednog, kako bi se spriječili incidenti. Također misli da nije dobro što se, naročito ljeti, ispred paviljona skupljaju studenti, galame, a mnogo njih uopće nisu stanari doma.

REAGIRAJU I NA NAJMANJE INCIDENTE

Iako se osjeća sigurno i osobno nije doživio niti jedan incident, jedan od stanara Save čuo je za više incidenata i napada u paviljonima te smatra kako treba angažirati i policiju kad su utakmice, jer su tada upadi najčešći.

Uprava Studentskog centra odgovara za sigurnost svih stanara studentskih domova u Zagrebu, a kako su nam rekli, oni su zadovoljni sa stanjem sigurnosti.

“Na katu svakog paviljona na oglasnoj su ploči postavljeni brojevi recepcije i studenti mogu nazvati zaštitara u bilo kojem trenutku. Nemamo zaštitara u svakom paviljonu, ali svaki paviljon ima sigurnosnu bravu. Na svaki i najmanji incident, poput puštanja glasne glazbe i veće galame, reagira se, a za veće se prekršaje studente udaljava iz domskog smještaja. Također, praćenje i obilasci naselja trebaju studentima dati sigurnost”, rekla je Ružica Rajšić.

Nakon napada pripadnika Bad Blue Boysa i u Studentskom su centru osjetili potrebu za osiguravanjem povećane zaštite u domovima. Odlučili su povećati broj čuvara na tjednoj razini u svim zagrebačkim studentskim domovima: prije je Savu čuvalo dvoje zaštitara, a sada se taj broj povećao na troje ili četvero stražara. Također najavom nekih ozbiljnijih događanja ili utakmica većeg rizika, poveća se broj čuvara.

Pomoćnica ravnatelja Studentskog centra rekla je kako smatraju da ne bi trebalo zatvarati naselja u smislu jednog ulaza i ulaska s karticama. Iako bi bi to povećalo razinu sigurnosti, kako kaže, studenti još zagovaraju slobodniji ulaz.

Studentica studentskog doma “Dr. Ante Starčevića” smatra da je za ljude koji imaju zle namjere studentski dom sigurno pogodno mjesto.

“Najneugodnije je vraćati se sam u dom po noći, pogotovo ako si djevojka. Na ulaznim vratima u paviljon, koja su zaključana, često stoji obavijest da trebamo paziti tko ulazi s nama unutra i da sumnjive ljude prijavimo portiru. No ne znam baš da bi itko od stanara nekome zabranio da uđe, možda bi bilo sigurnije kada bi svaki paviljon imao svoga portira. Inače, samo na glavnom ulazu u dom jedan je portir, oni se izmjenjuju po smjenama i danima. Iako su uvijek pristojni i susretljivi, više su kao ‘domari’ nego zaštitari i nisam sigurna niti koliko bi oni pravilno reagirali u slučaju nekog incidenta. Nama stanarima je simpatično, ali zapravo je neprofesionalno da je jedan od portira često na studentskim zabavama i tada, naravno, nije na radnom mjestu”, rekla je studentica i dodala kako ne misli da je živjeti u domu nesigurnije nego negdje drugdje.

DVORIŠNI VIDEONADZOR

Ono što će sigurno povećati sigurnost stanara jest “pokrivanje” naselja dvorišnim videonadzorom. Dio je to projekta obnove studentskih domova “Cvjetno naselje” i “Stjepan Radić” s kojim bi se trebalo početi tijekom ljeta. To je vezano uz projekt Europskih sveučilišnih igara Zagreb - Rijeka 2016., iza čega stoje Vlada i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

“Neki su naši prostori derutni i vape za obnovom, a mjesečna stanarina od 200 kuna za neke paviljone u ‘Stjepanu Radiću’ i 300 kuna na Cvjetnom ne mogu pokriti ni režijske troškove. Nažalost, i Studentski centar je u sanaciji zbog nemogućnosti funkcioniranja u ovako derutnim prostorijama. U sustav treba ulagati i trebamo ga održavati, a nemamo osnove ni povisiti cijenu stanovanja”, rekla je Ružica Rajšić.

Ako ovaj projekt obnove zaživi i ako se dobije potreban novac, mnogo toga bi se obnovilo i podiglo na višu razinu.

“Život u studentskom naselju ne treba uljepšavati, ali niti previše blatiti”, zaključila je Ružica Rajšić.