Mladi fizioterapeut vratio se iz Njemačke ‘uspraviti’ Hrvate

Količina papira koja se mora ovdje prikupiti za otvaranje obrta, otprilike je ista kao i u Münchenu, ali brzina mjerodavnog ministarstva koje daje dozvolu, ne može se mjeriti, kaže Santini

Dok mladi odlaze iz Hrvatske neki se u nju i vraćaju. Marijan Santini, tridesetšestogodišnji fizioterapeut rođen u Münchenu, prije osam godina odlučio se vratiti u Hrvatsku. Nakon završetka škole za fizioterapeuta i suradnje s najboljim ortopedima u Njemačkoj, odlučio je znanje primijeniti u domovini svojih roditelja, oca podrijetlom iz Biograda te majke Bjelovarčanke.

Zaljubljen je u Zagreb i danas ima pune ruke posla u svojoj ordinaciji u Boškovićevoj ulici, a on sam kaže da ne treba čekati starost kako bi se shvatilo da se treba brinuti o vlastitom tijelu.

Više od polovice njegovih pacijenata staro je između 16 i 40 godina, no ima i onih mlađih za koje on kaže da su im najpokretniji na tijelu - palci.

“To je od konstantnog igranja igrica”, govori Santini koji je na ove prostore uveo posebnu metodu rješavanja boli, LNB metodu, o kojoj je učio u Münchenu.

“Riječ je, zapravo, o pozitivnom shvaćanju boli. Bolovi nastaju, prije svega, kada nas tijelo želi upozoriti i zaštititi od mogućih oštećenja, a LNB terapija podrazumijeva pritisak na bolnu točku, što oslobađa bol iz svojeg ukorijenjenog stanja”, govori Santini te odmah dodaje kako se terapijom na takav način već nakon prvog tretmana uklanja čak i do devedeset posto postojeće boli. A ključ metode jesu vježbe koje fizioterapeut iz Boškovićeve propisuje za provedbu kod kuće.

MUKE S BIROKRACIJOM

“Tako se bol rijetko ponovno i vrati” kaže Marijan Santini i dodaje kako čak osam od deset osoba ne hoda pravilno, kao što većina ne zna ni ispravan način sjedenja. Za sve to, ispričao je Santini, najviše je kriv današnji sjedilački način života.

“Većina poslova danas podrazumijeva sate provedene pred računalom, ali i prije toga, za vrijeme školskih dana, a pogotovo za vrijeme studija, ljudi uglavnom vrijeme provedu prikovani za stolac”, ističe i savjetuje, kako bi se mišići opustili, svakih pola sata ustajanje i šetnju oko stolca. Kako kaže Santini, dovoljan je samo jedan krug da bi čovjek ostao razgiban. A upravo fizička aktivnost ono je čemu bi se trebala posvetiti posebna pozornost, i to, govori fizioterapeut, svaki dan pomalo.

“Sama šetnja već je dovoljna jer, kako za mišiće nije dobro da su konstantno u mirovanju, nije dobro ni da se forsiraju, na primjer, jednom na tjedan”, kaže Marijan Santini koji je, kad se vratio raditi u Hrvatsku, najprije naišao samo na prepreke. Kako objašnjava, budući da Hrvatska tada još nije bila dio Europske unije, hrvatski zakon dopuštao mu je samo da otvori kozmetički salon s masažama, ne i ordinaciju, a kad je i za to dobio prigodu, cijeli se postupak odužio na više od pola godine.

“Količina papira koja se mora ovdje prikupiti za otvaranje obrta, otprilike je ista kao i u Münchenu, ali brzina mjerodavnog ministarstva koje daje dozvolu, ne može se mjeriti”, objasnio je Marijan Santini i dodao kako je, zbog sporosti sustava, u posao odmah startao sa svojevrsnim gubitkom, budući da je, u vrijeme čekanja dozvole, svejedno morao plaćati svoje osoblje kako ne bi ostao bez njega. Ista sporost dočekala ga je i kad je ministarstvu predložio otvaranje škola za kralježnicu u vrtićima.

“Projekt je to koji vani već postoji odavno i u sklopu kojeg se uči djecu kako se odnositi prema svojem tijelu. U vrtićima ih uče kako prati zube da ostanu zdravi, pa zašto ne bi i ovo”, pita se fizioterapeut koji je za posjet vrtićima već pripremio i Diskovića, simpatičnu figuricu diska kralježnice kako bi klincima mogao objasniti što je sve u njihovu tijelu.

NAKON RADA - BUBNJEVI

A da se s djecom treba početi raditi od najranije dobi, slaže se i jedan od pacijenata Marijana Santinija, boksač Željko Mavrović, “Šaka sa Srednjaka”.

“Djeca danas imaju dosta problema, na primjer, pogrbljenost, a ne bave se dovoljno ni rekreativnim sportom, tako da, Santinijeva ideja nešto je odlično”, rekao je Mavrović koji u Boškovićevu na tretman dolazi povremeno. Kako kaže, upravo to plus je metode koju provodi Santini, koji, kad u ordinaciji nisu pacijenti, najviše voli zasvirati bubnjeve smještene tik pokraj ordinacije.