Masaže sa ‘sretnim završetkom’ nude javno i bez posljedica

Plaća je redovita i fiksna, dvanaest tisuća kuna na mjesec. Salon je registriran i za radno vrijeme moguće se dogovoriti. Prijavljena si kao obična maserka, ali masira se ručno i oralno. Naplaćujemo tristo za prvo, četiri stotine za drugo, govorila je njegovana gospođa u ranim tridesetima koja se predstavila kao Maja, vlasnica jednog salona za masažu u zapadnom dijelu grada. Naravno, masaže su samo paravan za seksualne usluge koje “saloni“ pružaju.

Unatoč jasnim zakonskim odredbama, čini se da vlasnici salona nisu pretjerano zabrinuti.

Gospođa Maja je neprestano isticala kako “posao u posljednje vrijeme ide izvrsno“.

Mamac za radnice

Ona i mnogi drugi u Hrvatskoj bez straha oglašavaju prostituciju putem popularnih tiskovina i internetskih stranica. Majin smo oglas našli tražeći studentski posao putem Plavog oglasnika. U moru drugih oglasa, isticao se neobično dobrim uvjetima rada. Naime, tražio je maserku za opuštajuće masaže, uz fleksibilno radno vrijeme, odlične uvjete, ne zahtijevajući ni dana radnog iskustva.

Iako je iz samog oglasa bilo vidljivo da je riječ o nemoralnoj ponudi, odlučili smo provjeriti priče koje smo čuli o pojavi koja je u Hrvatskoj postala česta. Toliko česta da mladi već imaju posprdan naziv za ono što se u salonima događa - “masaža sa sretnim završetkom”.

Za “sretnu“ je masažu je zadužena i gospođa Ena, druga sugovornica i vlasnica salona u širem središtu Zagreba. Do njezina se broja, kao i do Majina, dolazi nevjerojatno lako. Bio je napisan uz oglas koji je, među ostalim, navodio i “usluge opuštajuće ručne masaže isključivo za gospodu“.

S Enom smo razgovarali isključivo telefonom jer je zahtijevala dolazak na razgovor u salon, što je ipak bio prevelik rizik. Njezini uvjeti “rada“ bili su nešto bolji nego Majini. Uskoro doznajemo da spektar djelatnosti njezina salona obuhvaća mnogo više od opuštajućih masaža. Plaća je, prema njezinim riječima, sigurna i iznosi nevjerojatnih 14.000 na mjesec, premda je ovaj iznos vjerojatno samo početni mamac za potencijalne radnice.

“Pružamo klasične i erotske masaže, ovisno o željama klijenata. Erotske masaže uključuju oralnu, ručnu i masažu tijelom na tijelo. Imamo stalnu klijentelu i treba nam netko tko može odmah početi s radom.“

Na pitanje o mogućim problemima s zakonom, Ena je odgovorila kratko i samouvjereno: “Svašta je moguće, ali ja vodim salon godinu i pol i još nismo imali problema s tim.“

Ozbiljna zdravstvena prijetnja

Promatrajući neke hrvatske oglasnike, jasno je da svi saloni mame radnice slično: uz uvjete koji zvuče predobro da bi bili istiniti često se ublažavaju izrazi kojima se opisuje djelatnost. Radno vrijeme je zamjetno dulje nego u klasičnim salonima. Salon gospođe Maje, naime, radi od devet ujutro do ponoći i, prema njezinim riječima, nekad se “masira“ i izvan radnog vremena, ali za više novca. Korisnika usluga njezina “salona“ je mnogo.

“Dnevno se obavi u prosjeku desetak masaža. Većinom dolaze uredni, poslovni ljudi. Neki su i poznati, pa je diskrecija vrlo važna. Ne smiješ nikom govoriti o ovome. Za sve ostale radiš u običnom salonu za masažu”, kazala je.

“U salonu rade još dvije djevojke. Obje su u dvadesetima, ništa preko tridesete, naši klijenti vole mlađe cure“, govorila je kao da je riječ o robi, a ne o ljudskim bićima.

Sličan hladnokrvan stav prema svojim radnicama ima i Ena kojoj je najvažnije da njezine djevojke na posao dođu dotjerane i privuku još stalnih klijenata. Hrvatska i zemlje regije koje se suočavaju s problemom bordel-salona koriste sustav prohibicije, zakonski se brani svaki oblik pružanja seksualnih usluga za novac. To znači da se provjere zdravlja korisnika i pružateljica seksualnih usluga ne provode kao što se to radi u Nizozemskoj koja ima sustav regulacije tog “poslovnog sektora“. Stoga saloni koji “posluju“ bez ikakvog nadzora mogu postati ozbiljna zdravstvena prijetnja za pružateljice i korisnike seksualnih usluga. Naime, većina se seksualnih usluga u salonima, uključujući Majin i Enin, pruža bez ikakve zaštite.

Udio ulične prostitucije - zanemariv

Iako se 2012. u Hrvatskoj izmijenio zakonski okvir i povisile se kazne za svodnike te oglašavanje prostitucije preko sredstava javnog informiranja proglasilo kaznenim djelom, on je dobrim dijelom ostao mrtvo slovo na papiru. Ipak, novi zakon predviđa najveće kazne upravo za organizatore prostitucije, dok se prije jednako oštro kažnjavalo i pružateljice seksualnih usluga.

Da se promjena u tom pogledu i dogodila, potvrdili su u PU zagrebačkoj: “Sukladno članku 157. Kaznenog zakona najviše i najstrože kazne predviđene su za organizatore prostitucije, bilo da se ona događa u prostorima salona za masažu ili u iznajmljenim stanovima”. No posljednja je velika akcija policije provedena još 2006. Tada je razbijen lanac prostitucije koji je činilo čak osam salona. U međuvremenu, vlasnici salona su našli učinkovitiji put do novih korisnika njihovih usluga.

Internetski oglasnici i forumi postali su idealan prostor za oglašavanje prostitucije, pa je danas do “usluge“ može doći već jednim klikom ili pozivom. Stranice poput Oglasnika, Ljubavnog oglasnika, Burze.com, pa i Facebooka, prepune su oglasa koji promoviraju seksualne usluge pod krinkom drugih djelatnosti. I dok većina ljudi i dalje misli kako je prostitucija nešto što se događa samo u mračnim uličicama, iz Policijske uprave zagrebačke kažu da klasična prostitucija čini samo neznatan dio ukupne statistike, dok bordel-saloni, uz nezaobilaznu elitnu prostituciju, postaju sve zastupljeniji.

“Naši policijski službenici već su postupali prema takvim salonima kada su imali konkretne informacije da se u njima obavlja prostitucija, međutim i taj oblik prostitucije je znatno manji u odnosu prema onoj koja se događa u za tu svrhu iznajmljenim stanovima ili hotelskim sobama, a koja se oglašava u oglasniku ili na internetskim stranicama, dok je udio klasične, ulične prostitucije u ukupnom broju zanemariv i nju uglavnom čini svega nekoliko otprije poznatih žena, recidivistica.“

Policija prati oglase, ali...

Iz ovih je tvrdnji vidljivo da su saloni za “intimne masaže“ trenutačno jedan od najzastupljenijih oblika prostitucije u našoj zemlji, koji zahtijeva posebnu pozornost mjerodavnih. A prema njihovim riječima, svjesni su problema te ga aktivno pokušavaju riješiti. Tvrde da policijski službenici svakodnevno prate tiskovine i stranice putem kojih se oglašava prostitucija. Međutim, unatoč takvoj praksi, na vrlo posjećenim domaćim stranicama svakoga dana postavljaju se novi oglasi koji na vrlo nedvosmislen način javno nude seksualne usluge ili traže osobe za njihovo pružanje.

Taj je paradoks dokaz da policijske prakse u ovom slučaju još nisu dovoljno učinkovite. Ono što je pak sigurno jest da ljudi poput Maje i Ene, zahvaljujući tim propustima i dalje slobodno zarađuju odličan novac – prodajući tuđe tijelo.