Zašto se (ne) vole studenti i referade?

Kad narastem, bit ću teta u referadi da maltretiram studente, kaže naziv popularne stranice na Facebooku. Stranica ima više od 4000 lajkova iako se na njoj ne objavljuje nikakav sadržaj. Ljudi je lajkaju samo zbog imena. Tako se studentsko negodovanje preselilo iz fakultetskih prostorija na društvene mreže. Nedavni događaji na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kad su tri studentice suspendirane zbog komentara o referadi na Facebooku, da bi kasnije dekan povukao suspenzije, pokazali su da je problem veći nego što mislimo.

SANKCIJE UKINUTE

Lošu informiranost, i studenata i referada, kao najčešćeg krivca za mnoge “afere” ističe Ivan Tomljenović, savjetnik u Uredu studentskog pravobranitelja Sveučilišta u Zagrebu. U svojoj karijeri susreo se s dosta takvih slučajeva i često su studenti bili ti koji bi izvukli deblji kraj. Zato je njegov stav o ovom događaju, o kojem je najprije pisao portal Srednja.hr pa su se uključili i drugi mediji, jasan: “Činjenica da se suspenzija pokrenula na ovaj način, zbog komentara izvan prostorija fakulteta, besmislena je”.

Podsjetimo, nezadovoljne radom referade, studentice ekonomije na društvenim mrežama ostavile su komentare na koje je brzo stigao odgovor fakulteta - suspenzija. Ipak, nitko s Fakulteta nije im omogućio da se pritom opravdaju i iznesu svoju stranu, čime su prekršena njihova prava, pa im je počela stizati javna podrška i prijedlozi da fakultet tuže. A da je glavni problem svega u pogrešnim i nepravodobnim informacijama, slaže se i jedna od kažnjenih studentica (podaci poznati redakciji).

“Da se razumijemo, ja poštujem djelatnike referade. Nikad se prije nisam ni s kim od njih posvađala. Mene je razljutilo to što su petstoti put napravili pogrešku pri upisu. Studomat nije bio u funkciji tijekom upisa. Izbacivao je poruku koja je sve zbunila. Nisu nigdje naznačili da ne možemo na studomat i da se ne opterećujemo tom porukom”. Kaže da je potrošila mnogo vremena i novca upravo zbog takvih pogrešnih ili nedostatnih informacija referade. Naime, kako živi izvan Zagreba, svaki nepotreban posjet fakultetu dodatni joj je financijski trošak. Da bi sve bilo ironičnije, dan prije održavanja rasprave na kojoj se odlučivalo o sudbini djevojaka, studentica je napokon dobila posao.

“Zamislite kako sam se osjećala. Napokon dobijem posao i sad bih trebala reći poslodavcu: Hej, možda ne dođem sutra jer moram na fakultet gdje će odlučiti hoće li me izbaciti s faksa i hoću li izgubiti ovaj posao!”.

Na Ekonomskom su fakultetu izrazili žaljenje zbog nastale situacije uz napomenu da ne mogu ignorirati kada se na društvenim mrežama narušava dignitet ljudi u bilo kojoj organizacijskoj jedinici Fakulteta te njegova reputacija. Dekan dr. sc. Lajoš Žager nedugo nakon toga ipak je ukinuo suspenziju studenticama.

“Iskreno, u meni je svejedno ostala velika gorčina. Za dekana se vidi da mu je uistinu žao. Ali pravi krivci za sve, oni koji su pokrenuli cijeli postupak, ni u jednom se trenutku nisu pojavili ili nam se obratili”, prokomentirala je kažnjena studentica.

REDOMAT

Ipak, ne može se reći da Ekonomski fakultet posljednjih godina nije ništa učinio kako bi poboljšao učinkovitost svoje studentske službe. Jedan od koraka bilo je uvođenje redomata koji je trebao regulirati gužve koje nastaju pred referadom. “Tako svi stignu na red, bez obzira na to je li riječ o 100, 200 ili 400 ljudi. Na redomatu su podijeljena slova A, B i C koja označavaju stručni studij, preddiplomski i diplomski tako da je to super uređeno”, zadovoljno nam je objasnila buduća ekonomistica Petra. Ono čime nije zadovoljna jest odnos prema studentima: “Tek na diplomskom počnu te tretirati dovoljno dobro, tako da imaš osjećaj da si važan”, kaže. A kakva je situacija na drugim fakultetima?

“Nisam imala neugodnih iskustava u referadi, ali ljubaznost im nije na vrhuncu”, započinje pak svoju priču Barbara, studentica prava. “No s druge strane ne bih ni ja bila stalno ljubazna da dnevno radim s tisuću studenata. Mislim da bi poboljšali učinkovitost da zaposle još ljudi i budu dostupniji telefonski i e-mailom”, kaže Barbara. Pravni fakultet u Zagrebu među deset je najvećih fakulteta po broju studenata u Hrvatskoj. Unatoč tome, broj zaposlenika u referadi sličan je broju na ostalima, mnogo manjim fakultetima. Na primjer, za pravni studij postoje samo dva referenta djelatnika. Zato i ne čudi da studenti teško mogu dobiti odgovor telefonski ili putem e-pošte. U to smo se i sami uvjerili kad smo ih neuspješno pokušali kontaktirati. No oni nisu jedini. Napravili smo mali test i poslali upit e-poštom na deset slučajno odabranih zagrebačkih referada. Odgovor smo, u pristojnom roku, dobili od samo četiri referade. Titulu “najbržeg prsta” odnijeli su Fakultet strojarstva i brodogradnje te Prehrambeno-biotehnološki fakultet, koji su odgovorili za svega nekoliko sati.

Problema s manjkom zaposlenih nema Fakultet političkih znanosti. Ili barem tako kažu brojke: za 1750 studenata tu su četiri zaposlenice u referadi. Ipak, radno vrijeme, u kojem su dostupni za studente, jednako je onome na Pravu: dva sata na dan. Zašto su referade za studente najčešće otvorene samo dva do tri sata?

Odgovor na to pitanje dala nam je Ivanka Štivičić, voditeljica referade na FPZG-u. Naime, studenti često ne razumiju kako svakodnevni posao referade ne uključuje samo interakciju sa studentima.

“Mi smo dva sata otvoreni za studente, ali naše uredovno vrijeme je od 8 do 16 sati i u tom razdoblju obavljamo niz administrativnih stvari: upise, ispise, unosimo podatke u sustav, izrađujemo duplikate …”, kaže Štivičić i napominje kako im je ova akademska godina poseban izazov upravo zbog implementacije Informacijskog sustava visokih učilišta (ISVU). Koliko će to olakšati i ubrzati posao pokazat će se, kaže, tek za koju godinu. Trenutačno sve podatke istodobno unose u dva programa što im oduzima dosta vremena.

NISU SVI NEZADOVOLJNI

Ostali fakulteti ISVU koriste nešto dulje. No referade su i dalje poprilično opterećene. “Olakšanje je što ne moramo prijepise ocjena kontrolirati ‘pješice’ i uvjete za upis u iduću godinu koji su definirani u programu. S obzirom na to da sve potvrde moramo potpisivati, broj dolazaka na šalter je ostao isti”, pojasnila je Darinka Minđak, stručna referentica s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Unatoč tome, smatra da će informacijska tehnologija u budućnosti potpuno istisnuti referade. Barem u obliku u kakvom ih danas poznajemo.

Višak papirologije boljka je mnogih službi, pa ni referade nisu iznimka. Studenti s kojima smo razgovarali slažu se da to ipak ovisi o sveučilišnoj i državnoj administraciji, a manje o samim referadama. No što je s ljubaznošću i socijalnim vještinama djelatnika referade?

“Treba uvesti neki test socijalnih vještina i povećati nadzor nad njihovim radom”, odlučna je Katarina, studentica politologije. Kaže kako je imala isključivo negativna iskustva pa zato vjeruje da su ovakve mjere nužne. Njezina kolegica Ivana ima drukčiji dojam. “Čak i ona teta koja na prvu djeluje strogo pažljivo me poslušala i dala savjet. Nikad nisam imala neugodno iskustvo u komunikaciji s njima”, zadovoljno će Ivana.

Deni, student na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, za svoju referadu ima samo riječi hvale: “Što se mene tiče, sve rade zadovoljavajućom brzinom i uspjehom. U kontakt često dolazim sa samo jednom zaposlenicom, koja je vrlo pristupačna, srdačna i kompetentna.”

Bi li okretanje drugim kanalima komunikacije poboljšalo odnos između referada i studenata? Što ako bi studenti mogli svoje nedoumice rješavati i putem, na primjer, Facebooka? S tim se svi slažu: uz cijeli niz zadataka, odgovarati još i na upite preko Facebooka bila bi nemoguća misija. Osim toga, većina materijala i uputa je već dostupna studentima na stranicama fakulteta, kažu iz referada.

Ipak, tehnologija neizbježno prodire i u studentske službe. Komunikacija uživo između referade i studenata mogla bi jednog dana biti svedena na minimum. Nema sumnje da će to izazvati olakšanje nekim studentima, ali i djelatnicima. Oni sentimentalniji reći će da referade ipak nisu samo mjesto na koje dođeš pokupiti neki papir. One mogu biti mnogo više od toga.

“Tu rješavamo ljubavne probleme, suze, ako padnu na ispitu, veselja, ako polože ispite, trudnoće, rođenje djece...”, podijelila je s nama referentica s PBF-a Vesna Deković. Neugodna iskustva pojedinaca jesu stvarnost, i to je nešto čega će, nažalost, uvijek biti. Možda je vrijeme da fakulteti takva iskustva iskoriste kao prigodu da se zapitaju: što trebamo promijeniti? Tako će stereotip o referadama kao mjestu koje treba izbjegavati postati samo to - stereotip.