Heroji bez doma

Na ulasku u prihvatni centar, restoran u obližnjem Odžaku, dočekala nas je vesela i zaigrana djevojčica, Lorena, koja je zajedno sa starijom sestrom Anastasijom i roditeljima morala napustiti u potpunosti potopljen dom u selu Prud u Republici Bosni i Hercegovini. Danas je to novi dom mladom bračnom paru, Marijanu i Nazi Jović, ali i još dvijema obiteljima.

Obitelj Jovići, kao i mnoge druge obitelji, nije uspjela sa sobom ponijeti gotovo ništa. Voda ih nije dočekala u njihovom domu

već u staračkom domu 'Bičvić'.

Marijan je, naime, cijelu noć stražario na nasipu rijeke Save. Kako se više ništa nije moglo učiniti, povukli su se kućama. Međutim, da se vrati s obitelji vrati u selo dok je još uvijek bilo suho te spreme stvari i odu na sigurno. Marijan i Nazi su odlučili svratiti u starački dom, mjesto gdje je Naza prije radila, kako bi vidjeli što je s ljudima koji se tamo nalaze. "Ostali smo duže nego što smo očekivali, nismo mogli ostaviti ljude da se potuše", kazao je Marijan.

Vlasnici otkazali službe spašavanja

Vlasnici staračkog doma vratili su ekipu Hrvatske gorske službe spašavanja koja je na vrijeme htjela evakuirati jedanaestoro ljudi iz doma tvrdeći da za njih nema opasnosti jer se nalaze na višem terenu. No, voda je brzo prodirala kroz selo i ubrzo su svi osjetili vodeni val koji je uništavao sve pred sobom. "Dizali smo ljude na drugi kat, zbog onih koji su na nosilima zvali smo šefove, ali su nam samo dali broj policije i rekli da nazovemo njih“, priča Naza.

Kako se spuštala noć na teren se više nisu slale spasilačke službe, pa su sami morali izdržati do jutra. Spasilačka je služba došla tek poslije sedam sati ujutro. "S drugog kata smo skakali u čamce, na leđima smo nosili ljude, neke smo i na silu morali gurati, morao sam im objašnjavati da sam riskirao svoj život i život svoje djece kako bih njih spasio“, rekao nam je Marijan.

Marijan je u Prud ponovno otišao nakon desetak dana, do tada je obitelj Jović svoju jednokatnu kuću vidjela samo na fotografijama. "Kuća nam je uništena, nemamo se gdje vratiti. Život nam je otišao unatrag, ovo će ostaviti dugotrajne posljedice na nama, ako nam netko ne pomogne mi nemamo što raditi, nemamo kuda“, kazao je Marijan.

Kako dalje

Danas im jedino igranje s djecom pomaže da ne misle o onome što ih čeka nakon što se voda u potpunosti povuče. "Djeca su ovdje zaigrana, ali kada se sjete, plaču. Uplašili su se vode, nedostaju im njihove stvari, životinje, nedostaje im vrijeme kada su mogli leći u krevet i gledati televiziju, nedostaje im miran život“, ističe Naza koja dane provodi vodeći kćerkicu Anastasiju u školu i odlazeći po hranu u jedno od brojnih skladišta za pristiglu pomoć u Odžaku dok je muž na poslu. Marijan je zaposlen, radi u Mlin Majiću što im je do sada omogućavalo da vode ugodan život.

Obitelj Jovići još uvijek ne zna što će dalje, razmišljaju i o odlasku u inozemstvo. Naza smatra kako bi s medicinskom strukom vrlo brzo uspjela pronaći posao. Ipak, teško im je jer su djeca malena, a odvajanje od obitelji nije opcija. Ne znaju točno ni kada će se moći vratiti svojoj kući pa će tako proći možda i par mjeseci prije nego Anastasija ponovno bude sjedila u školskim klupama sa prijateljima iz Pruda.