Studenti napravili ekološki održivu kuću koja se slaže poput lego-kockica

Dimenzije kuće mogu se mijenjati u svim smjerovima i tako pretvoriti u prostor za stanovanje, ured, knjižnicu ili prezentacijski prostor, ističe Stipo Dubravac, sponsorship manager projekta

Drvena kuća koja energiju crpi iz obnovljivih izvora, utemeljena je na naprednim tehnološkim sustavima, a pritom se može preslagivati poput lego-kockica, nije plod fikcije ni rada bogatih znanstvenih instituta u zapadnijim zemljama nego rezultat dvogodišnje predanosti inovativnih studenata Sveučilišta u Zagrebu, a pod nazivom MemBrain predstavit će je potkraj lipnja u Parizu. Tamo će se naime, u dvorištu dvorca Versailles, održati međunarodno natjecanje Solar Decathlon Europe 2014.

Na originalnom konceptu samoodržive montažne kuće radi oko 80 studenata s 13 fakulteta te 30 profesora mentora. I dok taj projekt, vrijedan više od četiri milijuna kuna, danas izaziva veliko zanimanje javnosti te ga samo dani dijele od predstavljanja svijetu, sve je počelo s inicijativom četvorice studenata s četiriju različitih fakulteta – Građevinskog, Strojarskog, Arhitektonskog i Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

INTERES SPONZORA

„Ta su četiri studenta bila u studentskoj udruzi i čula za natjecanje, te tražila svoje dekane da im plate putovanje na natjecanje 2012. u Madridu“, objašnjava Hrvoje Nikola Vučemilo, voditelj tima za projektiranje. Dodaje da su studenti vidjeli kuće koje su se tamo natjecale i puni optimizma vratili u Zagreb, predstavili ideju Sveučilištu, među kolegama iz udruge i znancima okupili prvi mali tim i - počeli pisati prijavu. Podršku su, osim od Sveučilišta, dobili i u državnim institucijama te na pojedinim fakultetima koji su se uključili mentorski i osigurali prostor i dio opreme. Prvi tim od dvadesetak članova s novim je projektom tako prošao prvi krug natjecanja u konkurenciji od 46 sveučilišta iz cijeloga svijeta.

„Natjecanje je kompleksno, pravila imaju stotine stranica i mi stalno šaljemo dokumentaciju, dobivamo kritike, ispravljamo, a sad već gotovo dva mjeseca i aktivno gradimo na Zagrebačkom velesajmu“, navodi Vučemilo. Najprije su bili podijeljeni u manje timove - građevinu, arhitekturu, elektrotehniku/automatiku, marketing i strojarstvo. Kako je raslo iskustvo, tako su se upoznavali s detaljima projekta i polako shvaćali tko im sve treba, pa sada imaju devet timova s 13 fakulteta.

Cjelokupan projekt vrijedi više od četiri milijuna kuna, a mnogo novca otići će za putovanje u Francusku i prijevoz kuće. Ispočetka studentima nije bilo lako pronaći sponzore, ali s vremenom podrška im raste. „S obzirom na to da je situacija u državi trenutačno loša, možemo se pohvaliti da smo unatoč tome uspjeli prikupiti više od tri i pol milijuna kuna sredstava i donacija, od čega je najveći iznos, čak milijun kuna, donirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost“, kaže Stipo Dubravac, sponsorship manager studentskog projekta. Dodaje da su tvrtke oduševljene kad im dođu predstaviti projekt. „Nekoliko su nas puta čak pitali radimo li to uistinu mi, jer nisu mogu vjerovati da studenti iz Hrvatske mogu tako nešto napraviti“, s ponosom ističe.

USPOREDBA SA STANICAMA

„Poanta je da se kuća nadograđuje kao lego-kockice“, objašnjava Dubravac i ističe da je kuća potpuno modularna, gradnjom i interijerom. Kući se mogu mijenjati dimenzije u svim smjerovima, konstrukcija povisiti na tri etaže, može se pretvoriti u knjižnicu, ured, prodavaonicu, prezentacijski prostor, mjesto za stanovanje studenata ili mladog bračnog para.

Naziv projekta proizašao je iz usporedbe sa staničnom membranom koja obavlja funkciju filtracije tvari, propušta korisne tvari iz okoline i omogućava život staničnom organizmu.

Studenti su tako došli na ideju napraviti objekt koji štiti korisnika kao svojevrsna membrana koja komunicira s vanjskim svijetom, upija energiju i prenosi je u interijer uz stvaranje ugodne mikroklime. Tehnički sustavi integrirani su u takozvanu membranu, a time je stvoren slobodan središnji prostor otvoren korisniku da unese svoju kulturu stanovanja.

„U kuću je u ovom trenutku ugrađeno nekoliko naprednih tehničkih sustava“, navodi Vučemilo. Grijanje i hlađenje ostvareno je dizalicom topline, sustav ventilacije montiran je u strop i u stanju je pohraniti veliku količinu latentne topline, a krov se izdužuje, mijenja dimenziju i kut panela da bi sunce stalno padalo okomito na objekt, kako bi se uvijek proizvodila maksimalna količina energije. Na sve dolazi sustav automatizacije koji korisniku putem jednostavna intuitivna sučelja omogućava upravljanje svim sustavima te informiranje o radu pojedinih sustava.

Studenti su svojoj kući dodijelili i poseban sustav za pročišćavanje vode, a bočne dijelove membrane pretvorili su u staklenike za proizvodnju ukrasnog i začinskog bilja te manjih količina hrane.

„Interijer kuće zamišljen je kao prostor za rad, odmor, gospodarstvo i rekreaciju, a korisnik sam bira raspored pokućstva u prostoriji, prilagođavajući stambeni prostor svojim potrebama i navikama”, objašnjava Duje Krivić, član tima drvne tehnologije koji je imao zadaću oblikovati i projektirati interijer.

Studenti su kao glavni materijal odabrali drvo zbog duge tradicije korištenja u Hrvatskoj. Kažu da se timovi, koji na natjecanju prvi put izlažu svoj projekt, trude ispričati neku svoju lokalnu priču, odnosno napraviti objekt koji je prihvatljiv za njihove klimatske uvjete. Tako Indijci grade kuću koja je otporna na potrese i poplave. S druge strane timovi koji se natječu više godina zaredom izrađuju kuće samo za natjecanje pa namještaju sustave tako da što bolje funkcioniraju u klimi države u kojoj se natjecanje održava.

NAKON PARIZA KUĆA SE SELI POKRAJ NSK

„Odlazimo na prestižno međunarodno natjecanje izložiti svoju kuću, u tom smo smislu reprezentacija Hrvatske sastavljena od sveučilišnog tima u Zagrebu“, zaključuje Dubravac. „Pripadamo u kategoriju inovativnosti, a mislim da je to kategorija u kojoj najbolje konkuriramo, jer imamo velik broj inovativnih sustava koje treba i patentirati“, dodaje.

U Versailles studenti putuju u dva tima. Prvi tim čini tridesetak inženjera i tehničara, odnosno građevinari, arhitekti i strojari koji će graditi samu kuću. „Gradnja traje deset dana, a nakon toga počinje faza ekshibicije koja traje dva tjedna. Tada dolazi drugi tim sastavljen od 60 ljudi koji će od 28. lipnja voditi javne obilaske i prisutne upoznavati s pametnom kućom i njenim sustavima“, navodi Krivić koji predviđa povratak pred kraj srpnja nakon petodnevne faze demontaže.

Nakon povratka iz Versaillesa kuća će se privremeno izložiti na razgledavanje Zagrepčanima kod fontana pokraj Nacionalne sveučilišne knjižnice. Krajem godine montirat će se kod kampusa Borongaj gdje će služiti za edukativne, informativne, promotivne i znanstvene svrhe.