Tko je utišao studentski bunt?

Referendum o braku koji je održan prije nešto više od pet mjeseci napravio je jaz u redovima već duboko podijeljenoga hrvatskoga naroda. Noć prije referenduma lezbijska udruga Kontra i BaBe na Trgu Bana Josipa Jelačića organizirale su koncert i okupljanje za sve one koji već dugo vremena žive u strahu i na marginama hrvatskoga društva. Na Trgu otužna scena. Pred pozornicom dvjestotinjak ljudi koji na -3 piju kuhano vino i naslanjaju se na obližnje klupe čekajući kada će Mladen iz TBF-a prestati sa pokušajem da zagrije atmosferu. Ista stvar ponovila se i sa studentskim prosvjedom povodom poskupljenja hrane u menzi. Prosvjed koji je tako dobro zvučao na društvenim mrežama Facebooku i Twitteru, na ulicama nije zaživio. Unatoč dogovoru da će toga dana studenti u menzama jesti samo kolače i na taj način iskazati svoj bunt, više je bilo onih koji su s punim tacnama, u tišini, odlazili za stol. Jedan od pokušaja organizacije novog prosvjeda u obrazovanju dogodio se početkom travnja ove godine kada je neformalna inicijativa ˝Zemlja znanja˝ koju čine studenti i srednjoškolci pozvala učitelje, profesore, studente i sve koji sudjeluju u obrazovnom sustavu, na jednodnevni štrajk. Kao i obično, organizatori inicijative započeli su okupljanje mladih putem društvenih mreža, a uz odaziv od oko 600 ljudi na njihovoj Facebook stranici, niti jedan od tih osoba toga dana nije oglasila da prosvjeduje. Bunt studentske populacije oduvijek je bio izravna prijetnja garniturama vlasti koje svoj posao ne rade u službi naroda, no zašto je taj revolt utihnuo u vremenu klada je stanje u obrazovnom sustavu iznimno teško??

Na pitanje zašto se nije priključio malobrojnoj ekipi koja je toga dana jela kolače, Mato Papac, student 3. godine Pravnog fakulteta kaže: ˝ Nisam bio prisutan na prosvjedu, jer smatram da oni u ovako " uređenoj " državi nemaju smisla. Republika Hrvatska nažalost nema dovoljno razvijenu političku kulturu, koja bi u potpunosti izgradila suvremenu demokraciju i s time segment prosvjeda učinila smislenim. To možemo zahvaliti turbulentnom povijesnom razvoju kroz stoljeća, neprovođenju lustracije početkom devedesetih, ostacima ex-yu stanja uma u radničkoj klasi, sustavnom pljačkanju državnog novca proveden od strane političke elite, planskom uništavanju hrvatskog gospodarstva, te nedostatku idejne i planske politike razvoja. Demokracija se pretvorila u političko centraliziranu monarhiju na čelu s premijerom. Ne pojavljuje se alternativa, te s tim prosvjedi nemaju smisla.˝

Ne trebamo posezati duboko u povijest da bi smo svjedočili studentskim revolucijama koje su urodile plodom. Prvi veliki prosvjed studenti su organizirali u svibnju 2008. nezadovoljni uvođenjem bolonjske reforme koju, kako mnogi studenti kažu, svaki profesor tumači na sebi svojstven način. Ispred Filozofskog fakulteta u Zagrebu okupilo se oko 5000 studenata što je poslužila kao uvertira u nadolazeće događaje. Na proljeće 2009. godine dogodile su se prve blokade nastave koje su trajale 35 dana. Ubrzo su se priključili i drugi fakulteti u Splitu, Zadru, Osijeku i Rijeci. Rezultat ovog prosvjeda je osigurani besplatni diplomski studij za sve i osigurana besplatna prva godina preddiplomskog studija za sve studente. U redovima prosvjednika za vraćanje koncesije radiju 101 najveći dio populacije bili su studenti i mladi ljudi koji su sa upaljenim svijećama u morima pristizali na glavni trg u Zagrebu, a ulogu mladeži u Hrvatskom proljeću 70-ih godina nepotrebno je isticati.

˝ Zašto nema pobune? Ne znam točan razlog, ali mogu nabrojiti nekoliko mogućih i predvidljivih: hrvatski građani su inertni, ne zanima ih opće dobro, nisu spremni solidarizirati se s manje sretnima, naučili su se snalaziti kroz stoljeća bijede i siromaštva, najgore je što su naučili loviti u mutnom, pokušat će poboljšati osobni budžet dodatnim poslom i sl. Međutim, ono što držim najbliže istini je sljedeće: Hrvatska i njeni građani umorni su od borbe koja traje stoljećima. Ovaj komadić zemlje gotovo da ne pamti bolja vremena, bez obzira na razne nostalgije. Hrvati, na neki način, nastoje biti „ekonomični“ s prosvjedima i pobunama jer su svaki put bili uglavnom iznevjereni. Hrvati će se pobuniti samo onog trena kad u pitanje dođe njihov biološki opstanak. ˝ rekla je Stanka Kristić, profesorica u Ekonomskoj školi u Dubrovniku.

O: Studenti koji svoj bunt izražavaju putem društvenih mreža, nemaju potencijal da izađu i na ulice.

˝Mišljenja sam da Facebook prosvjedi nikad neće polučiti rezultat ni u RH ni u svijetu, jer da bi došlo do promjene, prosvjed treba prerasti u revoluciju, a revolucije nema bez velikih i jakih pojedinaca. Veliki i jaki pojedinci ne žive za zaslonom računala. Revolucija uvijek ima ime i prezime.˝ rekla je Stanka Kristić profesorica u Ekonomskoj školi u Dubrovniku.