“Bit ću svećenik, a ljeti ću slagati motore”

Sonja Sviben je nakon upisanog studija ekonomije shvatila da je zanima biologija, Rafael Mikec nakon dvije godine strojarstva upisao je Teološki fakultet, a Jelena Đukanović nakon preddiplomskog studija novinarstva upisala je povijest na Filozofskom fakultetu

Upisali su jedan fakultet, a završit će drugi. Iako su počeli studirati ono što su htjeli, shvatili su kako to ipak nije za njih. Sonja Sviben, Rafael Mikec i Jelena Đukanović, redom ekonomistica, inženjer strojarstva i novinarka, postat će biologinja, svećenik i povjesničarka.

„Kako je vrijeme prolazilo, stalno sam mislila da će doći nešto da zagrizem, ali nikako. Nisam se našla u tome. Na smjeru sam marketinga, što je još relativno zanimljivo, ali ne sviđa mi se cijeli taj koncept, raditi s takvim ljudima, raditi to uopće“, objasnila je studentica Sonja Sviben koja je bila nezadovoljna studiranjem ekonomije te je paralelno upisala i biologiju. Sviben je sada na trećoj godini biologije kao redovna studentica, a na ekonomiji završava petu godinu, ali izvanredno.

NAŠLA SE “NA TERENU”

“Dvostruka studentica” priznala je da je nakon promjene fakulteta jednostavno zablistala te da joj obveze, kojih sada ima mnogo više, nisu problem jer studira ono što voli. Učlanjena je i u studentsku grupu Bius koja se bavi izvannastavnim aktivnostima pa često ide i na teren.

„Trenutačno sam aktivna u dvije sekcije, to su biologija mora i ptice. S biologijom mora radimo popisivanje vrsta i kartiranje staništa po cijeloj obali. Naš mentor, Hrvoje Čižmek, koji je ujedno i instruktor ronjenja, na svojoj nas jedrilici vodi na lokacije obuhvaćene projektom, te tamo ronimo i bilježimo vrste koje smo vidjeli u ‘Priručniku za inventarizaciju vrsta’”, uzbuđeno je rekla Sviben i dodala da joj je to jedan od najljepših doživljaja u životu.

S drugom sekcijom koju polazi, ova studentica obilazi različita staništa u Zagrebu i široj okolici te tamo promatraju ptice.

„Kad sam prvi put otišla sa sekcijom u Maksimir, nisam mogla vjerovati u to koliko je različitih vrsta ptica samo u Zagrebu“, oduševljeno je rekla studentica Sviben. Također, kazala je, u sekciji ptice su i članovi koji su položili prstenovački ispit pa se organiziraju i prstenovanja ptica, a upravo to jedva čeka da napokon napravi, da ima priliku držati pticu u rukama.

Kako bi upisala drugi željeni fakultet, studentica Sviben ponovno je morala polagati državnu maturu. No samo predmete koji se boduju na biologiji, odnosno matematiku, biologiju i kemiju. Na pitanje misli li se baviti ekonomijom nakon studiranja, Sviben je odgovorila kako je to ne privlači. „Postoji kombinacija ekonomije i biologije, na što me mnogo profesora nagovara. Na primjer, upravljanje nacionalnim parkovima. Jednog će dana ekonomija sigurno dobro doći kada se zasitim terena, ali trenutačno ne“, zaključila je Sviben.

DVOJBA MU NIJE DALA MIRA

Nakon dvije godine strojarstva student Rafael Mikec odlučio je upisati teologiju, te sada završava prvu godinu.

„Nije bila stvar u tome da me strojarstvo više nije zanimalo nego mi jednostavno ta dvojba, biti svećenik ili ne, nije dala mira. Svaki sam dan o tome razmišljao“, objasnio je Mikec. Nedostatak informacija bio je još jedan od razloga zašto nije upisao teologiju odmah nakon srednje škole.

„Ne mislim samo na informacije o fakultetu teologije, o tome sam znao jer mi je sestra studirala na istom fakultetu, nego mislim na bogosloviju i kako to tamo sve funkcionira“, kazao je student koji, dodaje, prave informacije o studiju nije mogao dobiti u srednjoj školi. Ali, ističe, u Zagrebu se sve to promijenilo i ubrzo je upisao ono što je oduvijek i želio. Uz polaganje ispita iz njemačkog jezika na državnoj maturi, Mikec je za upis na novi fakultet morao proći i motivacijski razgovor.

„Na tom je fakultetu mnogo drukčije jer su na strojarstvu bili većinom tehnički predmeti, prirodoslovni i matematika. Sada ima mnogo više čitanja i razmišljanja. Princip učenja je uzmi knjigu, pročitaj i nauči, dok je u strojarstvu bilo odgonetni nešto, pa onda nauči“, otkrio je Mikec. Istaknuo je da sada ima mnogo više obveza iako o profesionalnom bavljenju strojarstvom više ne razmišlja.

„Ako ostvarim ono što sad mislim da je ono čime se želim baviti, biti svećenik, onda vjerojatno više neću imati vremena za strojarstvo. Ali sad ljeti sigurno ću nešto raditi, na primjer, složiti dva, tri motora“, u šali je rekao Mikec.

DRUKČIJI PRISTUP

Slična je priča i studentice Jelene Đukanović. Đukanović je najprije završila preddiplomski studij novinarstva te se nakon toga na diplomskom studiju prebacila na povijest. Đukanović je rekla da nije prošla prijamni za diplomski studij novinarstva pa je odlučila pokušati na drugom fakultetu.

„U početku mi je bilo neobično jer profesori imaju drukčiji pristup. Vjerojatno jer nas je na smjeru samo pet, pa dosta izlaze u susret, pomažu s literaturom, imaju više mentorski odnos“, rekla je Đukanović.

Nakon završetka novog fakulteta studentica se i dalje namjerava baviti novinarstvom, a na povijest gleda kao na proširenje znanja koje je u novinarstvu i te kako potrebno. Iako nije ponovno morala polagati državnu maturu da bi upisala diplomski studij povijesti, studentica Đukanović do kraja diplomskog mora položiti tri predmeta razlike koje je propisao fakultet.

“Sad moram mnogo više učiti nego što sam morala prije na novinarstvu, a to mi otežava i rad uz fakultet, kao i druge obveze”, rekla je buduća novinarka i povjesničarka te dodala da bi svakome tko nije zadovoljan trenutnim školovanjem preporučila promjenu fakulteta jer svako novo okružje djeluje motivirajuće, pogotovo, dodala je, ono u kojem se stječu nova iskustva i radi na sebi.