Umjesto rizičnih bankarskih kredita proračun im spašavaju djedovi i bake

Stanarina, režije, hrana, odjeća, ali i izdaci za fakultet, samo su neke od potreba koje studentima redovito isprazne novčanike. To najviše osjete oni koji ne studiraju u gradu u kojem su kod kuće.

„Iako se trudim racionalno raspolagati novcem, ne uspijevam si uvijek priuštiti sve što bih htjela. Dobivam stipendiju od 1000 kuna, ali to mi nije dovoljno ni za stanarinu“, kaže Ivana Hajdinjak, studentica treće godine Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije. Hajdinjak živi u stanu od 30 četvornih metara s cimericom. Mjesečna joj stanarina iznosi 1500 kuna, a za režije ljeti izdvaja 600 kuna, dok se zimi taj iznos popne i do 800 kuna zbog grijanja.

NIJE BACANJE NOVCA U VJETAR

“Mjesečni mi budžet iznosi 2500 kuna čime pokrivam stanarinu, hranu, režije, skripte, odlaske na kave, izlaske s prijateljicama i, naravno, nepredviđene troškove“, ističe Hajdinjak i kaže da još ovisi o roditeljima jer joj naporan raspored na fakultetu ne dopušta da se zaposli.

„Ako nisam na predavanju ili na vježbama, moram raditi zadaću ili učiti, tako da mi je fakultet puno radno vrijeme i za posao ne ostaje vremena“, kaže studentica čija majka, Anica Hajdinjak, dodaje da joj ponekad nije lako financirati Ivanu i još dvoje njezine braće, ali uz dogovor sve uspijevaju.

„Od troje djece, dvije su studentice. Ivana studira u Zagrebu, a Tanja u Puli. Dosta je teško, s obzirom na to da sam ja u mirovini, a samo suprug radi, ali uspijevamo pomagati curama”, ističe Anica Hajdinjak i dodaje da smatra kako je u prošlosti život bio jeftiniji i lakši, ali shvaća da studiranje nikad nije bilo besplatno. Ako se i ne mora plaćati školarina, kaže, svejedno se novac mora izdvojiti za skripte, pokaz za tramvaj. “Znamo da naše cure ne bacaju novac u vjetar te nam stoga koji put nije teško odreći se nečega kako bi njima bilo lakše“, dodaje Hajdinjak.

Bernarda Selihar studentica je treće godine novinarstva koja smatra da Zagreb uopće nije skupo mjesto za život. Kako kaže, studenti mogu ostvariti različite pogodnosti, poput jeftinije hrane u menzama i domskog smještaja. Studentica novinarstva živi u studentskom domu Stjepan Radić gdje mjesečna stanarina iznosi 300 kuna. Za taj novac dobije sobu koju dijeli s cimericom te kupaonicu koju dijele sa susjednom sobom. Mjesečno troši oko 1500 kuna.

„U taj iznos ulazi stanarina, mjesečni pokaz za tramvaj te treninzi koje plaćam 140 kuna. Većinu preostalog novca zapravo potrošim na hranu ili izlaske”, zadovoljno kaže Selihar koja uz studij i radi, ali uglavnom petkom i subotom. Zarađivati vlastiti novac počela je još prije sedam godina.

„Radim od prvog razreda gimnazije. Dobar je osjećaj imati novac i znati da ga možeš potrošiti na ono što želiš“, ističe studentica.

RACIONALNO TROŠENJE

Oni studenti koje roditelji ne mogu školovati i sami ne mogu zaraditi dovoljno, odlučuju se na različite studentske kredite. Leonarda Vorih, studentica kroatistike na Filozofskom fakultetu u Rijeci, razmišljala je o uzimanju studentskog kredita, ali je od toga odustala jer ne zna hoće li ga kasnije moći vraćati. „Mislila sam da će mi trebati više novca za studij jer je Rijeka dosta daleko od Krapine, gdje živim. No, roditelji su me spriječili u uzimanju kredita, a u moje financiranje uskočili su i djed i baka“, odgovara studentica kroatistike.