Roditelji plaćaju, djeca nemaju interes, a profesori nisu cool

Otkad je uvedena državna matura, znala sam da ću morati ići na instrukcije. Uvijek sam bila dobra u matematici, ali sam zbog velike navale na željeni fakultet morala temeljito ponoviti gradivo svih razreda, govori studentica Katarina, koja je cijeli četvrti razred gimnazije išla na privatne instrukcije.

A sudeći prema istraživanju Zrinke Ristić Dedić te Borisa Jokića s Instituta za društvena istraživanja, Katarina nije jedina koja upravo iz tog predmeta uzima dodatne satove. Štoviše, kažu Ristić Dedić i Jokić, čak svaki drugi srednjoškolac upravo matematiku dodatno uči kod privatnih instruktora. Četvrtina njih instrukcije uzima iz fizike, dok su postoci za ostale predmete nešto niži.

BESPLATNA POUKA NA INTERNETU

Da je matematika učenicima, ali i studentima najveća boljka, svjedoči i broj od oko 3000 učenika, koliko ih svakodnevno tijekom školske godine posjeti portal profesora Tonija Miluna i matematiku uči besplatno. Naime, sa svojim suradnicima Milun snima videe u kojima se rješavaju različiti zadaci, kako bi se oni što više približili učenicima koji s njihovim rješavanjem imaju problema.

“Drago nam je zbog toga, jer pokazuje se da su učenici ipak željni znanja. Svaki se dan pogleda oko 10.000 videa, a prije se znalo dogoditi da stranica ‘padne’ zbog prevelikog broja posjeta, pa smo se lani preselili na jači server“, objasnio je profesor Milun, na čijoj je internetskoj stranici i forum na kojem učenici i studenti mogu postaviti određeno pitanje. Na upite, kaže mnogima omiljeni profesor matematike, odgovara volonter Zdravko Ležaić, ali učenici također pomažu jedni drugima i daju upute za rješenja.

Zašto je upravo njegov portal postao tako popularan, Milun objašnjava zanimljivošću predavanja. „Mislim da se učenicima sviđa opušten način na koji objašnjavam matematiku, koja je zapravo vrlo precizna i stroga znanost. Osobno sam upoznao mnogo profesora koji svoje gradivo poučavaju na zanimljiv način, pa sam učio od njih“, govori profesor čije su privatne, ali, zapravo, javne instrukcije potpuno besplatne jer, dodaje, volontiranje je zabavno, a važno je i pokazati mladima da je važno činiti nešto za druge i ne tražiti ništa zauzvrat, osim, ističe, osjećaja zadovoljstva i ispunjenja.

A na portal profesora Tonija Miluna, kao i na brojne oglase u kojima se nude različite instrukcije, najveća je „navala“ prije ispita, prije završetka školske godine ili prije mature. Prema izvješću Svjetske banke o instrukcijama, hrvatska obrazovna politika ignorira taj problem. Do prije nekoliko godina nije postojalo nijedno istraživanje o toj pojavi, bez obzira na to što svi znaju da je ona svakodnevna. Stručnjaci Zrinka Ristić Dedić te Boris Jokić kao glavne razloge za uzimanje privatnih instrukcija navode nedovoljnu usklađenost odgojno-obrazovnih razina i ciklusa, neprikladno obrazovanje predmetnih nastavnika, „diktaturu“ nastavnog plana i programa te udžbenika, nerazvijene navike i vještine učenja te nisku motivaciju za učenje učenika, narav i sadržaj matematike kao važnog i zahtjevnog predmeta te, napokon, nedostatnu komunikaciju i suradnju među nastavnicima, učenicima i roditeljima.

„Učenici nisu više toliko zainteresirani za gradivo, a mi, profesori, nismo educirani da budemo zanimljivi. Tijekom školovanja za profesore učili smo kako se precizno izražavati, kako napraviti plan ploče i mnoge druge važne stvari, ali nismo učili ni ono što mi se danas čini najvažnijim, kako pripremiti nastavni sat da bude cool i zanimljiv prosječnom tinejdžeru“, istaknuo je instruktor i profesor Toni Milun. A upravo nepažnju na satu, nezanimljivost profesora, sve, zapravo, što ometa učenike da na satu nauče ono što bi trebali, roditelji srednjoškolaca poslije plaćaju, u prosjeku, 60 kuna po školskom satu.

SVE VEĆE RUPE U ZNANJU

Hana, koja već sedam godina dodatno zarađuje dajući privatne instrukcije, smatra kako mnogo učenika nije uspješno svladalo gradivo u osnovnoj i srednjoj školi pa im zato poslije treba pomoć. „Problemi se javljaju već zbog propusta iz osnovne škole. Rupe se u znanju povećavaju pa kada učenici dođu u srednju školu i trebaju primijeniti znanje iz osnovne, zakažu“, rekla je Hana čiji su „učenici“ uglavnom osnovnoškolci i srednjoškolci.

S druge je strane magistar fizike Roman već na drugoj godini fakulteta počeo davati instrukcije i samim studentima. Kaže da postoje dva razloga zbog kojih je kao student počeo s tim - zadovoljstvo i novac. „Instrukcije su mi omogućile da ne moram toliko ovisiti o roditeljima. Poslije sam shvatio da stvarno mogu pomoći ljudima, a to mi je veliko zadovoljstvo”, kazao je Roman. Dodao je da postoji velika razlika između problema s kojima mu na instrukcije dolaze srednjoškolci, a s kojima studenti. Studenti dolaze s konkretnim problemima i točno znaju što im ne ide, objasnio je Roman, dok srednjoškolci najčešće traže instrukcije zbog državne mature ili nekih većih dijelova gradiva.

POSVEĆIVANJE VLASTITOJ DJECI

Problem zbog kojeg se sve češće uzimaju instrukcije, smatraju Hana i Roman, jest i u roditeljima kojima brzi tempo suvremenog života ne dopušta da se dovoljno posvete djeci.

„Naš obrazovni sustav daleko je od idealnoga, ali je veći problem u roditeljima koji za neuspjeh svoje djece najčešće krive profesore. Njegovi kolege koje rade u školi osjećaju velik pritisak roditelja“, ispričao je Roman i dodao da su roditeljima najčešće važne samo ocjene, bez obzira na to koliko netko zapravo zna. Kada učenici dođu na faks, pojasnio je Roman, tek se jave problemi jer mnogi tek tad shvate, zbog odnosa koji nisu isti kao u srednjoj školi, koliko ne znaju. Također, istaknuo je da se iz instrukcija najviše može vidjeti kako ne uče sva djeca na isti način.

Uvođenjem državne mature porastao je i broj dobrih učenika koji idu na instrukcije. „Za fakultet na koji sam željela prijavilo se jako mnogo učenika. Rizik da ne zadovoljim kriterije i ne uđem u kvotu za upis bio je prevelik. Zato sam išla na instrukcije kako bih utvrdila gradivo i bila sigurna da ću se moći upisati“, objašnjava Katarina s početka priče.