U visokoj modi - osmijeh zabranjen!

Modna industrija jedna je od onih koje se najbrže mijenjaju. Osim ljetnih i zimskih kolekcija tu su haute couture, pre fall, resort, od kojih svaka nudi nove trendove, palete boja, materijale i krojeve. To je industrija koja nikad ne staje i uvijek nudi nešto drukčije. No jedna stvar koja se nikad ne mijenja jest to da se modeli na modnim revijama, te u editorijalima i reklamnim kampanjama gotovo nikada ne smiju.

PREMA UZORU NA BURŽOAZIJU

Postoje dizajneri koji svojim modelima dopuštaju da se smiju, ili to od njih traže, ali većina, pogotovo dizajneri modnih kuća koje postoje već gotovo cijelo stoljeće, smijanje ne dopuštaju.

Ova tradicija potječe još iz 19. stoljeća, odnosno iz doba kada su se počeli fotografirati portreti žena iz viših društvenih slojeva. One se na tim portretima nikada nisu smijale, te je to označavalo njihov visoki položaj u društvu. Smijanje se smatralo obilježjem radničke, odnosno niže klase, čiji su pripadnici morali biti pristupačni kako bi uspjeli u životu. Viša klasa nije morala biti takva s obzirom na to da su već bili uspješni i ugledni pripadnici društva. Nedostatak osmijeha na licu smatrao se i obilježjem odlične samokontrole i nonšalantnosti europske više klase.

Socijalni psiholozi sa sveučilišta u Novom Meksiku proveli su istraživanje u kojemu su htjeli vidjeti koji modni brendovi i dizajneri traže od svojih modela da se smiju, a koji ne. Rezultati istraživanja pokazali su da jeftiniji modni brendovi mnogo više koriste slike modela koji se smiju od onih koji su skuplji. Elitniji brendovi i dizajneri nemaju cilj kupca razveseliti ili mu pomoći da se osjeća bolje nego prenijeti simbole visokog društvenog statusa. Osmijeh, za te psihologe, izražava emociju, sreću ili neugodu. Prema tome, osoba koja se smije, nema samokontrolu ili je nesigurna u sebe. Osmijeh može predstavljati i ugađanje drugima, a to većinom moraju raditi manje privlačne i manje uspješne osobe.

SAMOKONTROLA, NEDODIRLJIVOST

Upravo zbog ovih razloga, kada modeli, pogotovo za kuće kao što su Chanel, Dior, Givenchy, izađu na modnu pistu ili se pojave u editorijalima i reklamnim kampanjama, imaju ravnodušne izraze lica, ne pokazujući emocije.

Takva kontrola vlastitih emocija predstavlja izdizanje iznad zemaljskog svijeta. Te osobe nisu pogođene svakodnevnim problemima jer imaju dovoljno znanja da se od svega toga odmaknu. One su nedodirljive, a to je ono što privlači kupce koji teže tome da postanu dio višeg društvenog sloja.

Posao modela je pokazati odjeću i osobnost dizajnera, a ne vlastitu osobnost. Pokazivanje vlastite osobnosti skrenulo bi pažnju s najvažnije stvari, odjeće. Stoga nemojmo očekivati da će se ovaj trend nedostatka emocija na modnim pistama i u editorijalima uskoro promijeniti.