Kultura ispijanja, a ne opijanja

Od trenutka sadnje grožđa pa do točenja u boce traje proces proizvodnje vina, intenzivno istražen znanošću o vinu – enologijom. Početni dio procesa obavljaju vinogradari, a zatim posao prepuštaju vinarima. No priča o vinu tu ne staje. Slijedi degustiranje vina, za što su specijalizirani sommelieri, a za arhiviranje vina zaduženi su podrumari.

Vinska kultura seže daleko u prošlost, a vino, kao simbol ugode i radosti, uvijek je označavalo pripadnost višem staležu u društvu. U nas u Hrvatskoj još, nažalost, ne postoji razvijena kultura uživanja u vinu među mladima. Statistički podaci pokazuju da mladi u Hrvatskoj najčešće konzumiraju pivo, pa tek onda slijedi vino pomiješano s gaziranim pićem, i to u svrhu opijanja. Razlog za to je u pristupačnijim cijenama alkoholnih pića poput piva, ali i njihov bolji marketing.

PROBLEM ALKOHOLIZMA

Na pitanja o problemima opijanja mladih odgovorio nam je profesor Ivan Pejić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

“Najprije, mislim da opijanje nije dobro, u bilo kojem obliku. Ovo je jedan od načina na koje adolescenti generacijama eksperimentiraju s alkoholnim pićima. To je, rekao bih, više pitanje, ili problem, našeg mentaliteta i kulturnog identiteta. Vino treba uvijek piti umjereno”, ističe Pejić.

Domagoj sa Šumarskog fakulteta kaže da je “grijeh kvalitetno vino miješati s gaziranim pićem. Bambus je fino piće kad se nema što drugo. Hladan gemišt, kako na plus 40, tako i na minus 20 stupnjeva Celzijevih, sjeda kao budali šamar. Veličajmo bijelo vino jer liječi duh i tijelo”.

Dora s Fakulteta političkih znanosti i njezino društvo pak razumiju važnost vina.

“Prije nam je samo bilo važno napiti se, pa makar i lošeg vina za 12 kuna, koje se mora miješati s gaziranim pićem da se malo ublaži taj grozan okus. Sada kad idemo van pazimo koje vino ćemo piti. Bitno nam je da je fino pa ga sve više pijemo samog”.

RAZRIJEĐENA VINA

Zanimljivo je da su se razrijeđena vina u prošlosti pila u svrhu osvježenja nakon teških fizičkih radova. Vino s vodom, bevanda, i vino s mineralnom vodom, gemišt, služila su za nadoknadu tekućine i elektrolita. Također su se koristila u slučaju kada voda za piće nije bila kvalitetna (npr. kišnica na otocima). Vino bi se tada dodavalo u vodu zbog njegova antibakterijskog učinka.

Profesor Pejić ističe kako prije no što se konzumenti (osobito mladi) zaljube u vino i počnu uživati u njemu, obično imaju određeni otpor prema vinu. Misle da je za njegovo uživanje potrebno neko određeno znanje, ali takve su pretpostavke nepotrebne jer je osjećaj zadovoljstva vrlo subjektivan.

“Nije nužno da nam ‘netko’ kaže što je dobro da bismo mogli uživati. Pa ipak, za potpuno uživanje u vinu, pravi vinoljupci znaju da se u njemu uživa na nekoliko načina. Najprije pogledom, zatim mirisom, a onda i okusom”, dodaje profesor Pejić.

TREBA SE EDUCIRATI

Kako bi mladi uspješno spoznali kvalitetu i važnost vina, potrebna im je edukacija kroz različite stručne tečajeve, festivale i sajmove vina koji se održavaju tijekom cijele godine širom Hrvatske. Naravno, uvijek je otvorena mogućnost proučavanja stručne literature i mnogih internetskih stranica. Bit educiranja mladih o vinu potječe iz spoznaje da Hrvatska ima tradiciju, dobra vina i vinsku kulturu na koju možemo biti ponosni. S druge strane, vinogradarstvo i vinarstvo kao gospodarske grane imaju veliko značenje u Hrvatskoj, stoga ih je izrazito važno njegovati i prenositi na buduće generacije.

“Na kraju treba naglasiti da je vino alkoholno piće i da prekomjerna konzumacija može biti opasna i štetna po zdravlje. Međutim, neke od zemalja najveće kulture i gospodarskog prosperiteta, poput Francuske, ujedno imaju i jako veliku potrošnju vina po glavi stanovnika, daleko veću od Hrvatske, a istodobno imaju manje problema s alkoholizmom. Pouka, ako se vino pije umjereno i pametno, ono može biti i izvor užitka i zdravlja, i ne mora nužno voditi u alkoholizam”, zaključio je profesor Pejić.