Tko će na ekološku odgovornost nagovoriti modne tvrtke?

Prošli mjesec ostat će zapamćen kao doba velike prekretnice u borbi protiv klimatskih promjena. U Parizu je održana konferencija UN-a o klimatskim promjenama, COP21, na kojoj je donijet globalni klimatski sporazum. Nakon propalih pokušaja donošenja ovog sporazuma od 1992. u Rio de Janeiru, 1997. u Kyotu, 2007. na Baliju i 2009. u Copenhagenu, pariški je sporazum velik korak u pokušaju zaustavljanja globalnog zatopljenja. Predstavnici 195 država dogovorili su se da će smanjiti emitiranje stakleničkih plinova u atmosferu.

Sporazum koji su sklopili pravno je obvezujuć i stupa na snagu 2020. godine, a cilj mu je osigurati zadržavanje porasta globalnog zatopljenja ispod dva stupnja Celzijusa u odnosu prema razinama prije industrijalizacije, ali neslužbeno je dogovoreno da će se pokušati zaustaviti već na jednom stupnju Celzijusa.

PRIVATNE KOMPANIJE

Taj bi sporazum trebao donijeti velike promjene i modnoj industriji. S obzirom na to da su modne kuće privatne kompanije, do sada nisu na ovaj način bile obvezane kontrolirati, odnosno smanjivati svoje emisije stakleničkih plinova. No države članice Konvencije sada moraju poticati privatni sektor da smanji korištenje fosilnih goriva i okrene se obnovljivim izvorima energije.

Mnoge velike kompanije kao što su Nike, H&M i Levi Strauss & Co. već su izrazile svoje zadovoljstvo tim sporazumom i počele uvoditi promjene u svoj način poslovanja. Levi Strauss & Co. su se 2012. godine obvezali na smanjenje emisije stakleničkih plinova za 25 posto, a do 2014. smanjili su za 20 posto. H&M je pokrenuo H&M Conscious liniju odjeće, a sada i kozmetike, kojom potiču kupce da donose staru odjeću u dućane kako bi je reciklirali i koristili u daljnjoj izradi odjeće, te koriste organski pamuk. Većina modnih kuća ili imena brze mode na svojim stranicama ima jedan dio posvećen održivosti i tome na koji način se oni bore protiv globalnog zatopljenja, ali i dalje postoji pitanje koliko moda, a pogotovo fast fashion kao što su Zara, H&M, Bershka, može biti održiva.

Cilj tih robnih marki jest proizvesti što više odjeće u što kraćem vremenu, te je što prije dovesti u dućane. Ponekad cijeli taj proces traje samo mjesec dana. Ono čega kupci većinom nisu svjesni jest to da je odjeća koja je proizvedena od sintetičkih materijala tako jeftina jer su materijali dobiveni iz petrokemikalija. Petrokemikalije nastaju iz sirove nafte i prirodnih plinova te su uzroci globalnog zatopljenja i štetne za okoliš.

NESTRPLJIVI KUPCI

Osim izbora materijala i načina njihove obrade, koji ovisno o kemikalijama koje se koriste mogu jako štetiti okolišu, postoje još mnogi čimbenici koji utječu na globalno zatopljenje. Pri transportu odjeće od tvornice do prodavaonice treba pronaći najkraći put i koristiti ekološki prihvatljiva goriva, prodavaonice u kojima se odjeća prodaje trebale bi pronaći načine kako što više štediti na energiji, a odjeća bi trebala biti proizvedena tako da i nakon što je kupljena zahtijeva minimalnu količinu energije pri pranju i očuvanju.

U svijetu sada postoje mnoge nevladine organizacije i privatne kompanije koje su nastale isključivo kako bi pomogle velikim kompanijama da se prebace na korištenje obnovljivih izvora energije. No s obzirom na to da je modna industrija danas brža nego ikad, čak toliko da mnogi dizajneri napuštaju modne kuće za koje rade, a kupci su sve nestrpljiviji, pitanje je koliko moda zapravo može biti održiva. S jedne je strane potreba za sve više odjeće i što bržom dostavom veća nego ikad, a s druge sve više ljudi u svijetu počinje osvještavati utjecaj svojih postupaka i načina života na budućnost ovog planeta, te se okreću organskoj prehrani, kozmetici, odjeći i općenito održivom načinu života.