Na tjeskobu i paniku ne treba se navikavati nego potražiti pomoć

Moje prvo iskustvo s anksioznosti i napadajima panike bilo je početkom fakulteta. Nakon dugotrajne izloženosti stresu u obitelji i vezi, počeli su napadaji panike koji su trajali satima. Unatoč prvobitnom strahu, kontaktirala sam psihoterapeuta te mi je nakon kratke terapije lijekovima bilo mnogo bolje. Međutim, lijekovi sami po sebi nisu bili rješenje. Danas sam mnogo bolje i moj je problem pod kontrolom. Najviše su mi pomogle vježbe disanja, rad na sebi te trajna promjena u načinu razmišljanja. Mislim da je jako važno da osoba potraži pomoć na vrijeme, jer je ovaj poremećaj izlječiv. No ako traje dulje, znatno narušava kvalitetu života, govori za Global Eva iz Zagreba, koja je diplomirala na sveučilištu New York.

OZBILJAN PROBLEM

Svi smo se u nekom trenutku susreli s osjećajem ustrašenosti, nervozom i panikom. Ti osjećaji ponekad su dobri jer nas potiču da nešto napravimo ili promijenimo, no ponekad mogu prerasti u ozbiljan problem. Najvažnije je moći prepoznati razliku između uobičajena stresa i nervoze, te poremećaja anksioznosti kao što su panični poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj ili razne fobije.

Osjećaji nervoze, panike ili ustrašenosti koji se pojavljuju u određenim životnim situacijama, kao što su ispiti, odlazak liječniku ili odlazak na putovanje razumljivi su i očekivani, te služe kako bi naše tijelo i um bili na oprezu i bolje se koncentrirali na ono što slijedi. No kada se ti osjećaji počnu pojavljivati u situacijama u kojima su neočekivani i ne bi trebali biti prisutni, tu nastaje problem.

Nekima se tjeskoba počne pojavljivati i u situacijama kao što su izlazak iz kuće, odlazak u dućan, odlazak na kavu s prijateljima, sve situacije koje su dio svakodnevnog života i prije nisu izazivale nikakvu nelagodu.

"Kod studenata jasno je da je riječ o problemu u trenutku kada ne funkcioniraju na ispitu. Zablokiraju, ne mogu se dobro izraziti, znači kada na ispitu ne mogu pokazati znanje koje su imali kod kuće kada su učili i ponavljali. Kao sa svakim strahom tako je i s ispitnom anksioznošću", rekla je Andrea Kostelić Martić, mag. spec. kliničke psihologije, psihoterapeut i psiholog.

Anksioznost ima razne uzroke koji su različiti kod svakog pojedinca, no uglavnom su kombinacija vanjskih i unutarnjih čimbenika. Dugo razdoblje stresa, ugroženost, traumatično iskustvo, unutarnji emocionalni konflikti, teška situacija kod kuće, u školi, na fakultetu ili na poslu pridonose razvoju i pogoršanju anksioznosti.

Osim osjećaja tjeskobe mogu se početi pojavljivati i napadaji panike. Oni uglavnom podrazumijevaju ubrzano lupanje srca, ubrzano disanje ili osjećaj gušenja, vrtoglavicu, mučninu, ali i ubrzano govorenje ili nemogućnost komunikacije uopće. Postoje i mnogi drugi simptomi napadaja panike, no ovi su najčešći. Većina ljudi, kada im se takvi napadaji dogode tek nekoliko puta ne znaju o čemu se točno radi te misle da fizički nešto nije u redu s njima. Mnogi studenti u takvim situacijama u panici odlaze na Hitnu, samo da bi ih od tamo poslali kući ili ih se uputi na "drugi odjel", odnosno psihijatriju.

ŽIVOT ONLINE

Anksioznost je svake godine u cijelom svijetu u sve većem porastu među tinejdžerima i mladim odraslima. Kako se mijenjaju tehnologija i društvene mreže, tako su mladi pod sve većim stresom da sustignu te promjene, ispune (ne)realne ciljeve i sve više vremena provode online.

Takvi uvjeti pogoduju razvoju anksioznosti. Iako se za anksioznost, kao i za mnoge druge poremećaje, zna već godinama, oko njih i dalje postoji stigma. Ne treba ih se sramiti ili im se prilagođavati nego otvoriti dijalog o tim problemima i pronaći pomoć i rješenje. Naravno, treba prepoznati razliku između povremenog stresa i konstantne tjeskobe, ali ako postoji ikakva sumnja o tome da bi se moglo raditi o anksioznosti, treba potražiti stručno mišljenje.