Prirodno znači bez kemikalija

Prije nego što je u cijelom svijetu postalo razumljivo biti čist i svježe opran trebalo je proći dosta vremena. Sapuni su najstarije sredstvo za pranje, a na području starog Babilona nađene su glinene posude na kojima je pisalo “masnoće se kuhaju s pepelom” što je pravi dokaz da su ljudi izrađivali sapun još 2800. godina prije Krista iako njegova svrha nije poznata. Razvojem tvornica i tehnologije danas je razvijena cijela sapunska industrija.

“Razna sredstva za čišćenje, od deterdženta, omekšivača do sredstava za kupanje i tuširanje koji nam olakšavaju život, imaju i negativne posljedice jer u sebi sadrže kemikalije koje s otpadnim vodama završavaju u rijekama i morima, a isto tako nisu pogodna za našu kožu jer često izazivaju alergije i isušivanje kože”, kaže Ana Ivanec, koja i sama proizvodi sapune.

Upravo zbog štetnih posljedica većina ljudi pribjegava domaćim sapunima koji se, kako navodi Ana, rade od masnoća i lužina, odnosno kemijskim procesom koji se naziva saponifikacija. Masnoće mogu biti biljnoga ili životinjskog podrijetla, a za dobivanje krutih sapuna koristi se natrijev hidroksid dok se za tekuće sapune koristi kalijev hidroksid.

“Sapune radim hladnim postupkom koristeći biljne masnoće odnosno kombinacijom maslinova, palmina, kokosova i ricinusova ulja i nakon izrade suše se mjesec dana. Za ugodan miris dodajem eterična ulja”, objašnjava postupak Ana. (K.B.)