Jedna od najuspješnijih godina od osamostaljenja

Aleksandar Holiga iz Telegrama i njegov kolega Dean Bauer iz Sportskih novosti za Global su prokomentirali hrvatsku sportsku 2016. godinu iz hrvatske perspektive. Osmina finala Europskog nogometnog prvenstva i deset olimpijskih medalja sigurno su dobar povod za to.

Iako je nogometna godina obilovala mnogim natjecanjima, lukrativnim transferima i pompoznim medijskim praćenjem, nije baš oduševila Aleksandra.

“Obično su godine u kojima se igra europsko ili svjetsko prvenstvo lošije od neparnih godina zato što su igrači umorni od tih velikih natjecanja. Možda to nije izravno povezano, ali sezona nije bila spektakularna. U finalu Lige prvaka igrale su momčadi koje su prije dvije godine bile bolje. Na elitnoj razini ne mogu reći da nas je godina posebno oduševila”, podvukao je Holiga koji je u nekim trenucima bio ugodno iznenađen igrom reprezentacije, ali i neugodno iznenađen izbornikom.

ČAČIĆ JE PODBACIO

“Na Euru smo u grupi igrali šokantno dobro. Moje nagađanje je da im je izbornik dao dosta slobode što je urodilo plodom. Bili su i zaštićeni od medija, a ja nisam od onih koji misle da je njihov trud upitan. Oni su igrali super, a čak je i izbornik napravio neke dobre poteze, iako je i zakazao u svakoj od tih utakmica. Razinom na kojoj je igrala Hrvatska, mogla je postati prvakom Europe. U utakmici protiv Portugala zakazali su igrači, ali najviše izbornik Čačić, koji je trebao napraviti iskorak i pokazati da nije prosječan trener, a pokazao je da nema ništa.”

FIFA razmišlja o ekspanziji svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija, a Euro u Francuskoj je dokazao koliko ona može smanjiti kvalitetu, ali i povećati zaradu.

“Na europskom prvenstvu mi je depresivno gledati kada igraju Mađarska i Austrija. Nije sjajna ideja, ali postigli su to što su htjeli i ako budu radili ekspanziju mundijala, napraviti će katastrofu. Jedini interes u tome je novac”, a slični interesi vode i hrvatski nogomet koji već dulje ne uživa povjerenje javnosti.

“Hrvatski nogomet je i dalje pod kontrolom jednog čovjeka. On je karcinom koji se proširio na cijelo društvo i mnogi osjećaju taj njegov utjecaj na negativan način. Ljudi u HNS-u su smetnja napretku hrvatskog nogometa i zaista nema smisla da ostaju tamo zbog sebe i zbog drugih. U situaciji smo da ih ne trebamo uzimati kao legitimne, jer to nisu”, efektno je poentirao Holiga, dok je Dean Bauer sagledao sport kroz prizmu ostalih sportova, jer ne vrti se sve u ovome svijetu oko nogometa, a to dokazuju i Olimpijske igre.

NAVIJAČI PREVIŠE OČEKUJU

“Medalje iz Rija su apsolutno za pozdraviti, naš najbolji rezultat ikad. Njima se valja ponositi, a mislim da je ova godina jedna od najuspješnijih, usudio bi se reći i od osamostaljenja države”, kazao je Bauer, a, nažalost, kao i u nogometu, mnogi problemi postoje i među ostalim sportovima.

“U organizaciji sporta prošla je još jedna godina u kojoj nismo definirali njegov položaj. Zadovoljili smo se s mrvicama. Oformljen je, i to samo djelomice, Središnji ured za sport. Proračun nije obećavajući, ali još nije ni prihvaćen. U sljedećim godinama za sport bi se, prema projekcijama, trebalo izdvajati manje novca. Moramo donijeti klasifikaciju sporta, a za to će trebati barem dvije godine”, dodao je Bauer.

Za kraj smo ostavili navijače. Zbog njih se vrhunski sport igra, ali ponekad svojim velikim očekivanjima nabijaju dodatan pritisak sportašima. Hrvatski natjecatelji to najbolje znaju.

“Ne zadovoljavamo se srebrom i broncom. Ponašamo se kao da smo sami na svijetu, a ima nas kao pola Moskve ili Pariza sa smiješnim ulaganjima i bez poreznih olakšica. Naši sportaši u tom kontekstu ostvaruju odlične rezultate koji nisu izvanserijski, odnosno u razini s nama sličnim zemljama. Nezadovoljni smo porazom u finalu Davis Cupa. Primjerice, zaboravili smo pobjedu protiv SAD-a u četvrtfinalu nakon što smo gubili 2:0. Što su Amerikanci trebali napraviti, harakiri? Mislim da smo prezahtjevni i da je to stvar mentaliteta”, podvukao je Bauer crtu pod najuspješniju sportsku godinu u hrvatskoj povijesti.