Lomovi kostiju normalna su pojava, ali sportaši kažu da vrijedi

Da su jedna daska i snijeg dovoljni za dobru zabavu i nalet adrenalina, dokazuje snowboarding. Sport je nastao u SAD-u ‘60-ih godina te čini spoj surfanja, skijanja i skejtanja. Razlikuje se u tri stila i nekoliko natjecateljskih disciplina. U program zimskih olimpijskih igara ušao je 1998. u Naganu.

Da taj sport postaje sve popularniji, pokazuje i to da je na ZOI-u 2010., finale discipline halfpipe, bilo gledanije od svih natjecanja osim finala hokeja na ledu te otvaranja i zatvaranja igara. Disciplina slopestyle od 2014. je u programu ZOI-a, a disciplina big air svoj će olimpijski debi ostvariti 2018. godine.

Stanje u Hrvatskoj dosta je drukčije. Lea Jugovac, jedna je od četiri hrvatska reprezentativca u snowboardu. Predvodi ih trener Darko Bilen i direktor reprezentacije, Sebastian Fleiss. Lea se natječe u big airu i slopestyleu. Može se pohvaliti drugim mjestom u ukupnom poretku Europa kupa za sezonu 2014./2015. u big airu te brojnim drugim uspjesima na europskoj i svjetskoj razini. Na svjetskim natjecanjima, ističe 12. mjesto Svjetskog kupa u disciplini slopestyle te 13. mjesto u disciplini big air.

“U Hrvatskoj mnogo ljudi borda samo za praznike, a onih koji se ozbiljno bave ovim sportom, ima malo”, ističe Lea.

Snowboard kao sport je poprilično skup. Oprema koju svaki border mora imati, čine daska, vezovi, buce te prikladna odjeća i dodaci. Naravno, uz opremu tu su i troškovi putovanja.

“U Hrvatskoj su uvjeti katastrofa i nitko nas ne podupire”, smatra Petra Huzjan, bivša borderica. Govori i da zbog financiranja mnogo bordera odustane jer to postane luksuz. Lea pak smatra da potpora države ovisi o zauzimanju i uspjehu sportaša.

Snowboard se smatra ekstremnim sportom i javlja se pitanje ozljeda.

“One su neizostavan dio, ali tako je i u svim sportovima”, kaže Lea. Dok skijašima najčešće stradaju koljena, borderu su to ozljede gornjeg dijela tijela. Priču o ozljedama potvrđuje i Petra. Upravo zbog ozljeda, prestala je s natjecanjima. “Polomila sam gotovo svaku kost u tijelu, ali sve je dio nevjerojatnog osjećaja koji se ne može opisati kad staneš na dasku, zavežeš vezove i kreneš. Vrijedi svake kosti i boli”, zaključuje Petra osjećaj prema tom sportu.