‘Azijski nogomet ide naprijed, a Hrvatska ima veliku šansu na SP-u’
S Al Ainom hrvatski je trener osvojio nacionalno prvenstvo, kup i superkup, a potkraj studenoga poražen je u finalu azijske Lige prvaka
Hrvatski nogometni trener Zlatko Dalić prije šest se godina zbog posla preselio u Aziju, a dolaskom u Ujedinjene Arapske Emirate 2014., gdje vodi Al Ain, počeli su najbolji dani njegove trenerske karijere. S Al Ainom Dalić je osvojio prvenstvo, kup i superkup Emirata, a potkraj studenoga poražen je, u dvije neizvjesne utakmice, u finalu azijske Lige prvaka protiv južnokorejskog Jeonbuka. Najveće finale njegove karijere bilo je povod za razgovor u kojem Dalić za Global otkriva buduće ciljeve, kako vidi šanse Vatrenih u Rusiji te koga bi volio vidjeti kao prvaka Hrvatske na kraju sezone.
“Jako sam ponosan i sretan zbog ovoga rezultata, ali, nažalost, nismo uspjeli osvojiti Ligu prvaka i ostaje žal za tim. Ipak, ovo je veliki rezultat i golem uspjeh, s obzirom na to da smo klub nakon 11 godina ponovno uveli u finale Lige prvaka”, započinje Dalić i govori kako je ovo finale samo dodatni motiv da iduće godine klub ode stubu više u najprestižnijem azijskom nogometnom natjecanju.
’MOŽDA SE VRATIM U HRVATSKI NOGOMET’
“U posljednje tri godine uvijek smo prošli grupnu fazu Lige prvaka i jedini smo klub u Aziji kome je to pošlo za rukom. U veljači počinje nova sezona Lige prvaka u koju idemo s istim ambicijama i pokušat ćemo ponoviti ovu sezonu”.
U posljednjih nekoliko godina ulaganja u azijski nogomet postaju doista ozbiljna, odrađuju se multimilijunski transferi i dovode igračke zvijezde kako bi se dodatno promovirao nogomet.
“Ulaže se mnogo novca, pogotovo u Kini”, govori Dalić i nastavlja da “još nije realno da klubovi iz Azije budu prava konkurencija klubovima u Europi, ali nogomet ovdje ide krupnim koracima naprijed.”
Unatoč brojnim obvezama na Istoku, hrvatski trener s velikim zanimanjem prati domaće prvenstvo, pogotovo u situaciji kad “njegova” Rijeka ima realne šanse za naslov prvaka.
“Dobro je za naš klupski nogomet da su se pojavili Rijeka i Osijek uz Dinamo i Hajduk te da je prvenstvo zanimljivo i neizvjesno. Bit će borba do samoga kraja i bilo bi dobro da Rijeka zadrži prednost zbog nogometa općenito, a i ja sam proveo lijepu godinu u Rijeci”, kaže Dalić. Rado se prisjeća svojih dana u hrvatskom nogometu, te otkriva postoji li mogućnost da ga opet vidimo na travnjacima HNL-a.
“Proveo sam tamo četiri godine kao trener i u njemu stekao znanje i iskustvo za ovo što radim sada u inozemstvu. Možda se jednoga dana vratim u hrvatski klupski nogomet, ali više iz ljubavi i želje da pomognem ako mogu, a ne zbog drugih ciljeva”, ističe trener Al Aina.
Hrvatska reprezentacija dobro je krenula u novi kvalifikacijski ciklus s tri pobjede i jednim remijem, a on vjeruje u mogućnosti Čačićeve momčadi na Svjetskom prvenstvu u Rusiji za dvije godine.
“Imamo vrhunsku reprezentaciju i igrače koji igraju u najvećim klubovima u Europi te imaju realne izglede da postignu velik rezultat”, smatra Dalić.
’RADIT ĆU JOŠ KOJU GODINU, A ONDA UŽIVATI’
Izbornička klupa san je većine nogometnih trenera, kao svojevrsni vrhunac njihove uspješne karijere.
“Nakon klupskog nogometa i rezultata sljedeći korak i želja svih trenera korak je više, a to je reprezentacija. Tako i meni, ali nisam opterećen time. Ako se pojavi prigoda voditi Hrvatsku ili neku drugu reprezentaciju, rado bih prihvatio”, iskreno govori Dalić.
Unatoč tome što se neki treneri ne mogu odvojiti od nogometa čak ni pod ‘stare dane’, Dalić ima jasnu viziju svoje budućnosti.
“Ovo je vrlo stresan i naporan posao s mnogo odricanja. Ne želim cijeli život provesti na trenerskoj klupi i na njoj doživjeti starost. Još koju godinu, a onda slijedi povratak kući u Varaždin, da mogu uživati u životu s obitelji i prijateljima”, zaključuje pedesetogodišnji trener.
Iako će biti trener još samo nekoliko godina, velika je mogućnost da će se njegova kolekcija trofeja povećati.
Najveći od njih svakako bi bila Liga prvaka, a iduće godine ponovno kreće s Al Ainom u pohod na taj najveći trofej, koji Dalić uistinu zaslužuje.
Kao nagradu za karijeru, ali i skromnost koju jedan od gospodina među hrvatskim trenerima ima.