Ana Konjuh: Ako budem zdrava, cilj mi je biti među 20 do 30 najboljih iduće sezone

‘18 mi je godina, vidjela sam mnoga mjesta i različite kulture. Zbog toga drukčije razmišljam o svijetu i bogatija sam za to. Možda neke druge stvari gubim zbog sporta, ali zasad sam zadovoljna’, kaže Ana

Unatoč problemima s ozljedama, najbolja hrvatska tenisačica Ana Konjuh sezonu je završila kao najmlađa tenisačica među 50 najboljih na svijetu, odigrala prvo četvrtfinale na Grand Slamu te ostvarila svoju prvu Top 10 pobjedu. Anin napredak vidljiv je svake sezone i ona je jedna od najvećih sportskih uzdanica koje naša zemlja ima. “Uhvatili” smo je na treninzima u Zagrebu, a potkraj prosinca leti za Auckland, gdje počinje sezonu u kojoj očekuje još ozbiljniji iskorak prema društvu najboljih na svijetu.

Kako gledaš na 2016. i jesi li ostvarila ciljeve s početka godine?

Nije krenulo kako smo očekivali, dogodilo se nekoliko ozljeda, ali sam s US Openom izvukla sezonu. Drago mi je što sam dobila osvetu nad Radwanskom i da sam imala iskustvo igranja na Arthur Ashe stadionu jer je to nešto posebno. Nadam se ostati zdrava sljedeću sezonu i da će biti još bolji rezultati.

Četvrtfinale US Opena bio je vrhunac sezone. Koji su glavni ciljevi u 2017. godini i je li daljnji iskorak na Grand Slam turnirima nešto čemu težiš iduće sezone?

Sigurno, zato što mi je cilj Top 20, Top 30, a tu ne možeš doći ako igraš prvo, drugo kolo na Grand Slamu. Treba opet napraviti veći rezultat, a na kraju godine i obraniti bodove s US Opena, tako da nije lako. Samo da budem zdrava, drugo će doći.

Angažirala si Gorana Prpića za novog trenera. Što očekuješ od suradnje i koliko će on putovati s tobom?

Vjerujem u njega i vjerujem da s njim mogu ostvariti svoje ciljeve. Bit će full time sa mnom. Mislim da ćemo se na dva, tri turnira odvojiti čisto da se odmorimo jedno od drugoga (smije se). Ali inače ćemo stalno biti zajedno.

Nedavno si uživo gledala finale Davis Cupa. Kako komentiraš rasplet susreta s Argentinom?

Pojeli su mi živce, teže je biti sa strane nego na terenu. Bili su jako blizu i stvarno mi je žao što nisu uspjeli jer su dečki to zaslužili. Svaka im čast. Propustili su lijepu šansu i ne znam hoće li biti slične u budućnosti. Ali svaka čast i Argentincima, dali su sve od sebe i bili su bolji.

Kakav je tebi osjećaj igrati za reprezentaciju i je li uspjeh u Fed Cupu jedan od tvojih ciljeva u budućnosti?

Sigurno, ali malo je teže jer ni ja ne znam objasniti u kojoj smo trenutačno skupini. Teže se probiti do Svjetske grupe gdje su trenutačno naši dečki jer nemamo tako čvrstu ekipu kao oni. Trebamo još malo vremena da se skupimo i počnemo igrati tenis života da možemo proći sve to.

Od najboljih svjetskih tenisačica, možeš li izdvojiti neku koja je izrazito srdačna s ostalim igračicama i neku koja je ‘rezervirana’?

Ne mogu izdvojiti nekoga da je izrazito drzak i da se ne druži s drugima, ali većina najboljih se drži po strani. Nećete biti u svlačionici i tračati s drugima. Radwanska mi nije najsimpatičnija, ali sve druge cure su stvarno ok.

Što je najbolje što ti pruža profesionalno bavljenje sportom?

Vidiš svijet i različite kulture. 18 mi je godina i svagdje sam bila, vidjela mnogo toga. Zbog toga drukčije razmišljam o svijetu i bogatija sam za to. Možda neke druge stvari gubim zbog sporta, ali to sam odabrala i zasad sam zadovoljna.

Stigneš li turistički istraživati odredišta u kojima igraš i možeš li izdvojiti najdraže?

Većinom je tenis primaran, ali ako imaš day off, odeš razgledati ako ima nešto poznato u tom gradu. Ali nemam mnogo vremena jer i to te umara, umjesto da se odmoriš. No neke stvari me jako zanimaju, pa odem vidjeti za svoj gušt. Najdraži grad mi je New York jer mislim da je stvarno poseban. Sve je kao u filmovima i trebaš osjetiti tu energiju. Jednostavno je drukčije od svega što sam dosad vidjela. I Bahami, oni su stvarno jako lijepi.

Koje su tebi najvažnije životne i sportske vrijednosti?

Obitelj mi je jako važna. Moja je sestra imala problema sa zdravljem, ali izvukli smo se i sad je, hvala Bogu, sve ok. Čvrsto smo povezani i jedva čekam za Badnjak i Božić otići u Dubrovnik. A što se tiče sportskih vrijednosti, uspjeh mi nije primaran. Samo da ostanem zdrava i da sam sretna u tome što radim. A tek onda želim biti uspješna.

Koliko je obrazovanje važno za tebe?

Važno mi je i trenutačno završavam srednju školu. Ostala su mi još tri ispita. Jedva čekam završiti jer mi je navrh glave učenje na turnirima. Malo je naporno, ali mislim da je jako važno imati barem srednju školu, ako neću upisivati faks poslije.

Kako voliš provoditi slobodno vrijeme?

Fizioterapeutkinja putuje sa mnom, pa smo uvijek u istoj sobi i zezamo se. Ne želim ozbiljnu situaciju, treba biti sve opušteno. U Zagrebu trenutačno učim u slobodno vrijeme, a volim se družiti i s prijateljima. Ne volim baš tulumariti jer se volim i odmoriti za sutrašnji trening. I volim gledati filmove.

Za kraj, najdraža serija i film...

Najdraža serija mi je ‘Teorija velikog praska’, a najdraži film, ‘Bilježnica’.