Kad ringom zavlada - neuroznanstvenica

Boks je iskonsko nadmetanje između dvije jedinke, jedan od najprirodnijih sportova koji ima svoju kulturu u smislu postojanja pravila kojih se pridržavaju protivnici, a nakon dvoboja i dalje ostaju prijatelji - tako priču o boksu započinje Dunja Gorup, asistentica na Medicinskom fakultetu, koja se bavi neuroznanošću i uz to trenira boks za klub Metalac.

OLIMPIJSKE IGRE KAO MOTIVACIJA

Boksom se počela baviti prije pet godina i već ima prigodu za odlazak na Olimpijske igre u Rio. Dva je puta zaredom bila prvakinja Hrvatske, 2015. i 2016. godine, u kategoriji do 51 kilograma.

“Svaka osoba koja ima dvije ruke i noge može trenirati boks, važno je imati volju i malo ludosti”, tvrdi Dunja koja je prošle godine proglašena najboljom hrvatskom boksačicom.

Odlazak na Igre smatra velikom motivacijom i to iskorištava kako bi se dovela u vrhunsku formu. Neopterećena je očekivanjima, ali bi voljela sudjelovati jer to je san svakog sportaša. Zahvaljujući blizini dvorane i susretljivošću trenera uspijeva spojiti profesionalnu i sportsku karijeru.

“Treninzi su iznimno korisni jer mi pomažu da se opustim i onda drugi dan budem neopterećena i učinkovitija na poslu”, govori Dunja.

“Rekla bih da više dobijem na vremenu jer svaki sat koji provedem trenirajući pridonosi tijelu. Ne samo da ste dobili na kvalitetno provedenom vremenu nego ste vjerojatno produljili zdrav život i dobili na njegovoj kvaliteti”, ističe Dunja koja prosječno provodi deset sati na tjedan trenirajući i smatra to korisno provedenim vremenom.

Za boks kaže kako nije grub sport, a ozljede su rjeđe u odnosu prema nekim drugim sportovima. Povukla je paralelu s rukometom, kojim se neko vrijeme bavila, a navodi boks kao mnogo elegantniju disciplinu.

“Netko tko nema razumijevanja, za njega je to grub sport. Ljude bi trebalo educirati, ako ne poznaješ boks, ne bi trebao iznositi predrasude nego ga razmotriti iz svih kutova i vidjeti da je riječ o vještini”, objašnjava Dunja.

“To je više plemenita vještina, koja je maksimalno zaštićena, koriste se rukavice i kaciga kao glavna zaštita, to nije MMA”, dodaje Dunjin trener Milovan Rađen. On se također nada kako će olimpijske kvalifikacije u Bakuu tijekom lipnja proći na najbolji mogući način za Dunju.

Boks nije isključivo sport za muškarce, što dokazuje sve više žena u ringu. U Hrvatskoj posebno raste popularnost rekreativnog ženskog sporta gdje na treninzima zna biti više žena nego muškaraca jer, kako kaže Dunja, pokazalo se da boks lijepo oblikuje tijelo. Dunja smatra kako je potrebno poraditi na organizaciji boksa i mjestu boksa u Hrvatskom sportskom savezu gdje ženski boks još nije potpuno zauzeo položaj koji mu pripada.

DOVOLJNE SU VREĆE I VOLJA

“Mislim da ćemo aktualizacijom ženskog boksa u svjetskom sportu i doprinosom mladih hrvatskih boksačica, koji su sve važniji, proširiti i ženski boks u Hrvatskoj”, objašnjava Dunja.

U Hrvatskoj postoje uvjeti za boks, dovoljno je imati nekoliko vreća i dosta volje i možete trenirati gdje želite, što je prednost boksa u odnosu prema ostalim sportovima.

“Trenutačno sam zadovoljna mogućnostima koje imam u Hrvatskoj, mislim da se i u nas može postići ravnoteža između sporta i profesionalne karijere, ali jedna vam strana ipak mora biti prioritet”, govori Dunja, koja smatra da bi društvu više pridonijela posvetivši se znanosti.

Sama ideja profesionalnog boksa još joj se čini dalekom, ali jednog dana voljela bi prenijeti naučeno na mlađe generacije. Osim boksa voli i slobodno penjanje, ima pilotsku dozvolu pa se bavi i letenjem te triatlonom koji joj pomaže u boksu u izdržljivosti pluća i srca. Trenutačno se priprema za svjetsko prvenstvo u Kazahstanu, te se nada dobrom ždrijebu i osvajanju odličja.