‘Nije važno gdje nego je važno kako treniraš’

Iako nije među najpopularnijim sportovima u svijetu, hrvanje u Hrvatskoj ima i više nego uspješne predstavnike. Najpoznatiji su blizanci Žugaj, a tri minute mlađi brat Neven svoju je priču podijelio s Globalom.

“Počeo sam se baviti hrvanjem s deset godina u Osnovnoj školi Brezovica kod učitelja tjelesnog Darka Rogala. U početku sam se istodobno bavio nogometom i hrvanjem. Ipak, prevagnulo je hrvanje jer sam više individualni tip i smatram da ovaj sport oblikuje dijete i pruža mu mnogo više od nogometa”, govori Neven o svojim počecima.

OSTVARENJE OLIMPIJSKOG SNA

Grčko-rimskim stilom hrvanja bavi se već 23 godine, a na cijelom sportskom putu prati ga brat protiv kojega se nerijetko borio.

“Ma nema tu konkurencije, nema zavisti. Na svoje rezultate gledamo isključivo kao na zajedničke. Moja medalja je pola njegove i njegova pola moje. Treniramo skupa i jedan smo drugome trener. Vjerojatno ne bih bio to što jesam i on to što jest da nije bilo suradnje. Naravno, kad stupiš na strunjaču više ga ne gledaš kao brata nego kao protivnika”, napominje Žugaj o bratu Nenadu.

Braća su bili prvi Hrvati koji su u hrvanju nastupili na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.

“Olimpijske igre su predivno iskustvo, za cijeli si život obilježen kao olimpijac. Prije sam mečeve gledao preko Eurosporta kada se kod nas još nisu ni prenosili i san mi je bio nastupiti na olimpijskoj strunjači i na kraju se ostvarilo”, s osmijehom se prisjeća prvi hrvatski predstavnik u hrvanju na Olimpijskim igrama.

Nažalost, ove ga godine nećemo gledati na Igrama u Riu. “Kvalifikacije za Rio su počele, brat je imao još jednu priliku, a mene su obavijestili da nemam ni tu jednu, za mene je, nažalost, odmah bilo gotovo. Prije mjesec dana sam nastupio u Mongoliji. U prvom sam kolu pobijedio Ukrajinca, ali potom sam izgubio od dva svjetska prvaka”, ističe Neven. Hrvatska je na kvalifikacijskom turniru u Istanbulu ostala i bez preostalih pet kandidata za odlazak u Rio među kojima je i Nevenov brat Nenad.

Osim sudjelovanja na Igrama, najdraži je trenutak Nevenu prva osvojena medalja, bronca na Europskom prvenstvu 2005. “Do onda je bila znanstvena fantastika da se uzme medalja u najstarijem olimpijskom sportu, i to je prva medalja od 1984., nakon odličja hrvača Vlade Lisjaka”. Velik je uspjeh, ističe, i osvajanje srebra u borbi za svjetskog prvaka.

OTVORILI ŠKOLU HRVANJA

Unatoč tome što se nije uspio kvalificirati za Rio, Neven nema vremena za odmor. Za mjesec dana počinje prvenstvo Hrvatske, na popisu su i turniri u Poljskoj i Njemačkoj, a tu je i Bundesliga. Uz pripreme i treninge, braća su osnovala i Školu hrvanja braće Žugaj koja je otvorena već godinu i pol.

“Mislimo o budućnosti, o onome što želimo raditi, a to je da smo osim profesora tjelesnog i treneri hrvanja. Želimo stvoriti neke nove generacije dobrih hrvača pa smo otvorili školu koja danas ima pedesetak mladih članova. Cilj je dosegnuti troznamenkasti broj pa tome težimo u sljedećih godinu dana”, optimistično ističe Neven. Ipak, problem su većinom financije. “Ne uspoređujem se s drugim sportašima i sportovima jer bih vjerojatno pao u depresiju. Nije važno gdje nego je važno kako treniraš, toga se držim”, dodaje Neven kojemu je hrvanje otvorilo sva životna vrata.