Entuzijazam ih vratio na noge nakon gubitka sponzora

Dok su pripreme novog bolida u punom jeku, a aktivnosti jače nego ikad, malo tko bi mogao zaključiti da je FSB imao i svoje teške dane. Početkom gospodarske krize, 2008. godine, nastupila je i kriza u FSB Racing Teamu. Projekt je doživio trogodišnju stanku. Stariji su članovi diplomirali, a novi su se priključili timu. Mnogi su sponzori ili zaboravili na projekt ili zbog financijske krize izgubili interes za sudjelovanje. Kako se novi tim snašao u toj situaciji ispričao nam je voditelj tima Nikola Čegec, za vrijeme konstrukcije trećeg bolida.

PONOVNO NA POČETKU

Nakon položene prve dvije godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, napokon je dobio prigodu da radi u ekipi.

“Priključio sam se timu 2011. godine. Ideje za novi bolid postojale su, ali kako ekipa tri godine nije imala sreće pri proizvodnji, niti je išla na natjecanja, izgubila su se sva sponzorstva”, govori Nikola. Godinu poslije, zahvaljujući njegovu entuzijazmu, Nikola dolazi na mjesto voditelja tima.

“Novi bolid Likos trebao je mnoge izmjene zbog nesretnih tehničkih rješenja, a kako bi se to postiglo, trebali smo podršku sponzora. Bilo je teško ponovno dobiti njihovo povjerenje, što zbog financijske krize, što zbog ponovna pregovaranja. Ali bez obzira na sve, uspjeli smo stati na noge”, kazao je voditelj tima.

Mnoga rješenja za bolid morali su razvijati bez podrške članova koji su radili na prijašnjim bolidima jer su oni odavno diplomirali. Dvije i pol godine su prošle od početaka konstrukcije Likosa do spremnosti za natjecanje.

“Nastupili smo na slavnoj stazi Silverstone u Velikoj Britaniji. Vrlo samo brzo shvatili kako sve funkcionira, ali bila bi nam velika prednost da smo imali nekoga tko je već bio tamo. S obzirom na to da nismo imali velika očekivanja, i više smo nego zadovoljni rezultatima. Prošli smo sve testove i postavili tada najbolji rezultat u regiji. Od 103 tima, završili smo 24., čak smo bili bolji i od Italije”, govori Nikola. Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj je mnogo sposobnih inženjera i iz godine u godinu to sve više dolazi do izražaja.

KORIST RADA U PROJEKTU

Nikola voli istaknuti kako mu rad u projektu nije pomogao samo u daljnjem zaposlenju nego još i pri studiranju.

“U nekoliko sam slučajeva bio primoran naučiti se raditi na strojevima u obiteljskoj tvrtki. To je bilo prvi put da sam na njima konkretno nešto radio i da sam naučenu teoriju s fakulteta primijenio u praksi. Stekneš osjećaj koliko je teško doći od nacrtana modela do gotovog proizvoda. Kada to kreneš primjenjivati u praksi, mnogo bolje počneš razumijevati teoriju, što uvelike pomaže pri daljnjem studiranju”, napominje Nikola.

“Osim toga, kroz takav projekt upoznaš mnogo ljudi koji su se zaposlili u tvrtkama s kojima danas surađujemo. Mnogo je lakše ostvariti takvu suradnju i poslovati kad se već poznaješ s nekime na taj način”, rezimirao je “arhitekt” bolida Likos. Bez obzira na to što se projekt shvaćao kao ozbiljan posao, navodi kako je bilo važno druženje i stečeno iskustvo.

“Cijeli dani provedeni u prostorijama fakulteta i radionici u razgovorima i traženjima najboljih rješenja za određene probleme, neprocjenjivi su. Ne žalim za provedenim vremenom u projektu jer smatram da se ovakvo iskustvo ne može nigdje kupiti”, zaključuje Nikola.