‘U nas se uporno promiče vjerovanje da je sport trošak’

Do Olimpijskih igara u Rio de Janeiru ostalo je još 108 dana. Hrvatska se tijekom olimpijade (razdoblju između dvaju olimpijskih igara) s ponosom prisjećala Londona 2012. godine i rekordnih šest medalja. Ipak, novi izazovi i prepreke na sportskom putu nagnali su hrvatski sport na velike pripreme za nove uspjehe u Brazilu. Tim je povodom predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatko Mateša dao intervju Globalu.

•Kako teku pripreme HOO-a za nadolazeće Olimpijske igre u Riju?

Kao i sve ostale olimpijske igre, vodili smo ih kao četverogodišnji projekt. U te se četiri godine financiraju pripreme, stipendije, treneri i sve ostalo što može pridonijeti uspjehu u Riju. Najveći dio sredstava od oko 43 milijuna kuna predviđen je za ovu godinu. Što se tiče logističkog dijela, sve je riješeno. U sportskom dijelu sada imamo 85 potvrđenih, odnosno evidentnih ili potencijalnih putnika za Rio. Još predstoje kvalifikacije za veliki dio sportova. Ako se košarkaši plasiraju na Igre, u što mi vjerujemo, onda bi to bilo na razini Londona.

•Jeste li zadovoljni trenutačnim brojem sportaša koji su osigurali nastup u Riju?

Da, zadovoljni smo brojem, a još smo zadovoljniji kvalitetom. Imamo mnogo sportašica i sportaša koji svojom trenutačnom formom i rezultatima bude nadu da bi mogli biti u najužoj konkurenciji za medalje.

•Može li Hrvatska nadmašiti rekord od šest olimpijskih medalja iz Londona 2012. godine?

Sa šest medalja u Londonu bili smo među 25 najboljih od 204 zemlje sudionice. Ako naše sudionike posluži zdravlje, ne znam hoće li biti devet medalja kao što najavljuje poznati portal Infostrada, ali ih sigurno može biti više od šest.

•Hoće li HOO preporučiti sportašima da ne idu u Rio ako se nastavi epidemija virusa zika?

Pratimo razvoj situacije tako da gledamo kako su se postavili Međunarodni olimpijski odbor i Svjetska zdravstvena organizacija. Zasad nema nikakvih naznaka da zbog toga netko ne bi išao u Rio. Ako bi to eskaliralo, onda je to prijelomna točka preko koje se ne ide.

•HOO je u 2014. godini za Sportsku televiziju izdvojio više sredstava nego za 81 savez pod svojim okriljem. Kakva je budućnost i rentabilnost SPTV-a?

Sportska televizija je najgledaniji sportski kanal u Hrvatskoj, prema Nielsenu. Nekome je jako stalo širiti priču o slaboj gledanosti SPTV-a. Ta je televizija osnovana voljom većine nacionalnih saveza i zato što je HTV tada imao stav da ne želi vlastiti sportski program. To je bio razlog pokretanja Sportske televizije, kako bi osigurali svima dostupan sportski kanal. Njen je proračun sedam milijuna kuna na godinu, niži od proračuna nekih radijskih postaja. Nadam se da će taj projekt postojati i dalje, te postoji veliki niz malih sportova koji su isplivali uz pomoć SPTV-a.

•Kako komentirate vijest da HRT neće emitirati niti minute sadržaja s Paraolimpijskih igara u Riju?

Apsolutno je neprihvatljivo da javna televizija ne prenosi Paraolimpijske igre zato što su naši paraolimpijci iznimno uspješni i zato što je taj događaj potpuno ravnopravan Olimpijskim igrama. Teško je razumjeti motive da se to ne prenosi, a neki se komercijalni događaji emitiraju.

•Jesu li uvjeti i financije hrvatskih paraolimpijaca niži ili viši od svjetskog prosjeka?

Što se tiče financiranja, u nas je sve niže od svjetskog prosjeka. U nas se uporno promiče vjerovanje da je sport trošak. Hrvatski paraolimpijski odbor je napravio veliki iskorak pametnom promocijom svojih najvećih zvijezda koje su na svjetskoj razini postigle velike rezultate.

•Treba li hrvatskom sportu vlastito ministarstvo uslijed postojeće situacije?

U megaministarstvu kao što je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, sport je samo promil u fokusu vašeg interesa. To je resor koji ima 90.000 zaposlenih. Sport je sa 120 milijuna kuna, koliko dobiva od Ministarstva, na razini proračunske pogreške. Voljeli bismo da sport pronađe neko drugo adekvatno mjesto, a zauzimamo se za to da sport bude u sklopu Ministarstva turizma. Najviše zbog sinergije promidžbenog dijela.

•Kako komentirate projekt Europskih sveučilišnih igara koje se u srpnju održavaju u Zagrebu i Rijeci?

Mislim da je to iz sportskih razloga te zbog uređenja infrastrukture i studentskih domova pozitivan događaj. Rijeka i Zagreb imaju sve potencijale da to dobro organiziraju. Ipak, ako se barem finalna natjecanja ne prikažu na HTV-u ili SPTV-u, kao da se ta manifestacija nije niti dogodila.

•Stvara li nemar obrazovnog sustava za sportske aktivnosti studenata i učenika velike probleme akademskom sportu?

Nama u tom kontekstu nedostaje doza fleksibilnosti koja nije nauštrb kvalitete školovanja ili studiranja nego ona koja uz pomoć novih tehnologija može omogućiti mladim sportašima da usuglase te dvije tendencije.

•Hoćete li, kao što je najavljeno, pokušati srušiti nove izmjene i dopune zakona o sportu na Ustavnom sudu?

Prošlo je devet godina od kada je nacionalna strategija sporta trebala biti donesena, u tom bi se razdoblju i ustav uspio dva puta promijeniti. Bez strategije se ne može napraviti smisleno rangiranje sportova što se traži i očekuje jer država nikad nije rekla koji su njeni prioriteti. Izmjene i dopune zakona ne narušavaju rad HOO-a, sa zakonom nemamo problema i s njim smo usklađeni. Prema našem mišljenju, treba donijeti novi zakon za dulje razdoblje. Nemamo niti jedan drugi kriterij pri financiranju osim trenutačna rezultata. Bez kriterija je jako teško sve posložiti. U inozemstvu je dopušteno da javna poduzeća financiraju i sponzoriraju klubove te nacionalne reprezentacije, u nas je to gotovo pa zabranjeno. To bi trebalo biti dijelom društvene odgovornosti tih poduzeća.

•Koliko HOO ulaže u mlade nade hrvatskog sporta?

U svojim razvojnim programima imamo mlade sportašice i sportaše od njihove 12. godine i sve ih financiramo u jednom dobrom dijelu. Sada ih je oko 300. Naravno da bi trebalo biti više novca, ali HOO je u funkciji saveza i djeluje prema njihovoj potrebi.