Ništa nije sagrađeno, pripreme se svele na obnovu postojećega

S pripremama za Europske sveučilišne igre govorilo se o obnovi dvaju zagrebačkih studentskih domova (Stjepan Radić i Cvjetno naselje), maksimirskog stadiona, Doma sportova, gradnji multifunkcionalne dvorane u sklopu Kineziološkog fakulteta, nekolicini školskih i sportskih dvorana, centra za ragbi, rekonstrukciji nogometnog stadiona NK Zagreb, NK Rudeš, nogometnih igrališta, sportsko-rekreacijskih centara, uređenju sportskih borilišta, tribina i popratnih sadržaja, svlačionica, klimatizacije i informatizacije dvorana... Ipak, samo dio toga je i napravljen.

NEISPUNJENA OBEĆANJA

Otkad je 2013. godine Hrvatska, nakon Cordobe i Rotterdama, dobila domaćinstvo za treće po redu Europske sveučilišne igre, pripreme su se zahuktale. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić najavio je velike projekte, promjene, gradnje i rekonstrukcije kako bi se dobili što bolji uvjeti za smještaj natjecatelja i izvođenje sportova koji bi značajno povisili studentski standard i bili na raspolaganju široj društvenoj zajednici.

Za sve radove trebao se izdvojiti vrtoglav iznos od oko 1,5 milijardi kuna iz fondova Europske unije. No ti dani sporta mogu se samo sanjati, na trgovima gradova postavljeni su i satovi koji odbrojavaju vrijeme do početka Igara, a čini se kako je sve drugo ostalo samo na riječima. U organizacijskom timu, osim Grada Zagreba, našao se i Hrvatski akademski sportski savez (HASS) kao najveći sportski sustav u Republici Hrvatskoj i Hrvatski olimpijski odbor (HOO), koji su situaciju sagledali s realnije strane.

Sami organizatori Europskih sveučilišnih igara kažu kako je najveći problem, očekivano, u novcu jer su troškovi svih projekata koji su bili zamišljeni iznimno visoki. Mnogo se obećavalo, a sve je stalo na "uljepšavanju", poručili su iz organizacijskog tima. Ističu i kako je najviše napravljeno u studentskim domovima koji su spremni za doček studenata iz cijele Europe, dok su se radovi na sportskim borilištima ipak sveli na manje obnove infrastrukture, unutrašnjosti, klimatizacije i sličnih poboljšanja uvjeta. Iz temelja nije sagrađena niti jedna sportska dvorana, ragbi-centar, a Dom sportova i maksimirski stadion doživjeli su manje preinake.

"Posla je mnogo, a vremena malo", rekli su nam iz Hrvatskoga akademskoga sportskog saveza. Dobro je, kažu, što sve rekonstrukcije idu prema planu. Neki su radovi završeni, neki su u tijeku, a neki će tek početi. U određenim se objektima još održavaju sportske lige, tako da se s nekim sitnijim kozmetičkim radovima kreće tek nakon završetka sportske sezone.

POGLED U BUDUĆNOST

Teško je reći sve detalje o sportskim borilištima i trenutačnom stanju pojedinih rekonstrukcija s obzirom na to da je riječ o četrdesetak sportskih objekata u dva velika hrvatska grada, Zagrebu i Rijeci. Svi organizatori daju jednak odgovor u vezi s obnovljenim sportskim borilištima i njihovom sudbinom nakon Igara.

Ideja je, poručuju, da sva sportska borilišta i projekti koji će biti napravljeni za potrebe Univerzijade budu kvalitetno iskorišteni i nakon njena završetka. Iako se nitko ne osjeća odgovornim, dok jedni tvrde da iskorištenost objekata ovisi o sportskim klubovima i sportašima koji su u njima i dosad trenirali, drugi kao mjerodavne za sportske objekte navode grad Zagreb i ustanove za upravljanje sportskim objektima.

Ideja je, kako ističu u Hrvatskom akademskom sportskom savezu, da se sve novosagrađeno ili rekonstruirano, kako smještajni kapaciteti tako i adaptirani sportski objekti, nastavi koristiti i kvalitetno iskorištavati od strane osnovnih i srednjih škola, fakulteta i sportskih klubova, baš kao i dosad, samo u još boljim uvjetima.