Sport koji se u Japanu uči kao redovan predmet u školi

Ljudi koji viču, tuku se drvenim mačevima i trče u haljinama. Sve to izgleda jako neobično i egzotično, tako Borna Ban slikovito opisuje kendo, japansku borilačku vještinu koja je evoluirala iz 2000 godina duge tradicije japanskog mačevanja. Borna je student pete godine slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti, a kendom se bavi već 14 godina u Kendo klubu Agatsu, koji su i začetnici ove vještine u Hrvatskoj.

BROJNI USPJESI

“U Japanu judo ili kendo postoje kao redovan predmet u školama. Za njih je to više od sporta, služe za mentalno oblikovanje i usađivanje militantnog duha u Japance, formiranje njihova društva”, kaže Borna. U nas postoji samo tristotinjak kendoka (osoba koje treniraju kendo). Upravo zato često putuju na turnire po Europi, u potrazi za novim, boljim borcima, kako bi mogli napredovati. Borna je četiri puta za redom osvojio državno prvenstvo Hrvatske, otkako se to prvenstvo uopće i održava, a ove godine nije uspio braniti naslov zbog ozljede stopala. Od brojnih uspjeha na međunarodnim turnirima izdvaja drugo mjesto na otvorenom prvenstvu Mađarske, najjačem turniru nakon Europskog prvenstva. U finalu je izgubio od Japanca jer i oni dolaze na takva natjecanja. Isti je uspjeh ponovio u Beču na otvorenom prvenstvu Austrije.

Koliko Japanci štuju svoju kulturu i drže do tradicije govori i to da kontroliraju uče li Europljani kendo prema njihovim pravilima. Velika se pozornost pridaje sportskom duhu i ponašanju, a tu su pravila stroga.

“Prije ulaska u dvoranu moramo joj se nakloniti iz poštovanja što imamo gdje trenirati. Tako je i prije borbe i ulaska u borilište. Izvan dvorane ostaviš sve što nije vezano za kendo i uvijek daš svoj maksimum”, pojašnjava Borna.

SP U JAPANU

Svojim dobrim nastupima po turnirima i zbrajanjem bodova tijekom godine, Borna je u svibnju ostvario san svakog kendoke – odlazak na Svjetsko prvenstvo u Japanu s još četiri kolege. Od hrvatskih predstavnika ostvario je najbolji rezultat. Pred 20.000 ljudi u Budo centru, u Tokiju, dobio je dvije borbe, prošao skupinu pa ispao.

“Nitko od nas nije profesionalac u ovoj vještini. Svi treniramo tri do četiri puta na tjedan, ovisno o drugim obvezama koje imamo, pa nismo mnogo očekivali. Japancima nema ravnih u kendu, a odmah ih slijede Korejci”, govori Borna. Iako svatko od njih ima drugu karijeru pred sobom, većinu slobodnog vremena posvećuju kendu.

“Stvarno samo veliki entuzijasti. Sva putovanja, uključujući i ovo u Japan, svatko sam financira. Savez ne prima nikakva novčana sredstva, pa i treneri rade na dobrovoljnoj bazi iz ljubavi i želje da se kendo što više razvije u nas”. Prosječni studentski proračun sigurno ne bi bio dovoljan za put na SP pa je Borna iskoristio svoj slikarski talent. Prijavio je sliku na natječaj jedne tvrtke koja je, među 400 prijavljenih, odabrala i njegovu sliku kako bi je otkupili. Uz to je dobio i nagradu publike te si tako omogućio daleki put u Zemlju Izlazećeg Sunca. Sav uložen novac višestruko mu se vrati jer, kako kaže, putovanja i upoznavanje novih ljudi oplemenjuju mu život na svim područjima.