Pretrčali 220 kilometara za 20 sati

Trčati sa srcem i družiti se s ekipom, moto je sportske ekipe Zagreb Runners. “Iako službeno postojimo od Uskrsa, ideja se rodila prije nešto više od godinu i pol“, govori jedan od osnivača Domagoj Puzak. Running crew ekipe totalni su hit u svijetu, a kada su zagrebački Runnersi počeli s tim, nisu očekivali toliki odziv.

“Sada nas u ekipi ima oko 20 do 30, ovisi koliko ljudi dođe, nekad više, nekad manje. Ima nas od 18 pa do više od 40 godina, nemamo dobne granice i, što je najvažnije, nemamo članarine i obveza. Trčimo zato što to volimo i zato da bismo se družili”, dodaje Domagoj.

TESTIRANJE GRANICA

Prošlog mjeseca ekipa je trčala UltraBalaton u Mađarskoj i za 19 sati i 45 minuta pretrčala 220 kilometara dugu rutu oko Balatona.

“To je bio prvi test za ekipu, htjeli smo vidjeti tko će preživjeti, a tko ne. Nismo se išli natjecati nego zabaviti i testirati svoje granice i bilo je super“, ističe Puzak. Jedan od ciljeva Zagreb Runnersa je probuditi ljubav prema trčanju u što više ljudi pa svoje treninge nastoje održavati na različitim lokacijama po Zagrebu; od Jaruna i nasipa do atletskih staza i Maksimira. Treninge odrađuju ponedjeljkom, srijedom i vikendom. Jedna od članica ekipe je i 29-godišnja Mia Štajer, koja se uključila početkom prošle godine.

“Doznala sam za otvaranje sezone Nike run kluba i odlučila sam otići na njihov trening, svidjela mi se ekipa i tako sam i ostala. Kada sam počela, nisam ni sanjala da ću uspjeti pretrčati deset kilometara, ali evo uspjela sam“. Iako radi u marketingu, Mia uspijeva pronaći vremena za treninge. “Posložila sam si i prioritete, a trčanje i ekipa su na vrhu”.

Gotovo svatko tko je jednom pokušao trčati sa Zagreb Runners timom, obično ima naviku i vratiti se. Jedna od njih je i 40-godišnja Gabrijela Divković: “Prije otprilike godinu dana prijatelj mi je rekao za ovu ekipu i tako sam počela dolaziti na treninge. Ekipa je super, ljudi su simpatični, nema članarine i neobvezno je. To je super zato što mogu posložiti raspored i dolaziti na treninge kad sam slobodna“.

Domagoj, 33-godišnji inženjer elektrotehnike, kaže da mu je running crew oblik trčanja najbolji te je zbog toga s još petnaestak prijatelja i pokrenuo ekipu, a treninge i posao lako usklađuje.

“Vikend mi je obično slobodan tako da nemam problema s rasporedom”, dodaje Domagoj. Iako nisu službeni klub i nemaju sponzore ni članarine, članovi kluba ipak se nekako snalaze.

“Kad idemo na putovanje, skupimo aute i podijelimo troškove, a za majice i gostovanja sami dajemo, malo po malo. Nemamo službenih sponzora, ali se snalazimo“, kaže Puzak.

MEĐUSOBNA PODRŠKA

Iako im je svima zajednička ljubav prema trčanju, cilj im nije natjecati se i pobjeđivati nego družiti se, putovati i uključiti što više ljudi.

“Ne trčimo za medalje i nismo svi profesionalci, ali svi volimo trčati i pomažemo jedni drugima i podupiremo se. Ako netko uspije otrčati polumaraton ili maraton - super, ako ne, nema veze. Važno je da smo veseli i da se družimo. Nadam se da će nam se priključiti još više ljudi i da će se ova naša mala obitelj proširiti”, za kraj dodaje Domagoj.

Runnersi nemaju ograničenja i pravila, nude zabavu, putovanja i trčanje, a od svih koji im se odluče priključiti ne traže ništa, osim da trče sa srcem.