Student iz Samobora na putu za Paraolimpijske igre

Tijekom života upoznao sam mnoge prekrasne sportaše koji su me oduševili svojim trudom i izdržljivošću na svom sportskom putu, ističe Pavao

Sljedeće su godine Paraolimpijske igre u Rio de Janeiru i nadam se da ću se zajedno s reprezentacijom plasirati i odigrati turnir najbolje što mogu i dati svoj maksimum - kaže Pavao Jozić, dvadesetogodišnji hrvatski paraolimpijski reprezentativac u stolnom tenisu. Samoborac je stolni tenis počeo trenirati kad mu je bilo osam, devet godina. Trenirao je i plivanje, ali stolni tenis bio mu je draži, pa se usmjerio na njega. Tijekom godina osvojio je mnoštvo međunarodnih i državnih medalja, a njegovo je najveće postignuće ekipna bronca na Europskom prvenstvu 2013. godine u Italiji.

Na ovogodišnjem, 21. državnom prvenstvu u stolnom tenisu za osobe s invaliditetom, koje se održalo u Varaždinu, Pavao je osvojio zlatnu medalju. Tako je prvi put na službenom natjecanju pobijedio svog ekipnog partnera Vjekoslava Gregorovića, koji je ovog puta osvojio srebro. Uz Jozića i Gregorovića sudjelovali su i drugi članovi hrvatske reprezentacije: Sandra Paović, Mirjana Lučić, Anđela Mužinić, Helena Dretar Karić, Zoran Križanec i Tomislav Špalj. Kategorije sportaša s invaliditetom dijele se u dvije skupine: od prve do pete kategorije su igrači u kolicima, od šeste do desete su stojeći, a u 11. kategoriji su sportaši s intelektualnim teškoćama. Što je manji broj kategorije, veće je tjelesno oštećenje. Uz bavljenje sportom, Pavao studira na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, smjer Sportska rekreacija.

“Taj sam fakultet izabrao jer želim u budućnosti raditi i prenositi svoje znanje na djecu koja imaju sličnu sudbinu kao i ja”, kaže Pavao. Svoje obveze na fakultetu lako usklađuje, jer se izlazi u susret kategoriziranim sportašima tako što u određenoj mjeri mogu izostati s nastave, a to mu dodatno olakšava sportski život.

“Sport mi znači mnogo u životu. U njemu je moja sadašnjost i budućnost. On me ispunjava i preporučio bih svakome da se bavi bilo kojim oblikom sporta. Potrebno je mnogo rada, treninga, godina i odricanja, ali na kraju se sve isplati. Tijekom života upoznao sam mnoge prekrasne sportaše koji su me oduševili svojim trudom i izdržljivošću na svom sportskom putu”, zaključuje Pavao.