Braća s veslima u rukama kreću u napad na olimpijsko zlato u Riju

Prezime Sinković izaziva posebno poštovanje u veslačkom svijetu. Braća Valent i Martin svojim su rezultatima postigli dominaciju kakva već dugo nije viđena. Ti su Zagrepčani svjetski prvaci u dvojcu na pariće, srebrni s Olimpijskih igara u Londonu u četvercu na pariće s Damirom Martinom i Davidom Šainom, te svjetski rekorderi. Dobitnici su državne nagrade za sport “Franjo Bučar” za iznimno postignuće i doprinos osobitog značenja za razvoj sporta u Hrvatskoj. No najveći im izazov tek slijedi - napad na olimpijsko zlato u Riju 2016.

Kako počinje vaša priča s veslanjem?

VALENT: Naša priča počinje s našim najstarijim bratom. On je prvi vidio veslanje na televiziji, svidjelo mu se i rekao je roditeljima da ga upišu. Martin je vrlo brzo otišao za njim. Ja sam tada igrao nogomet, ali imao sam neku ozljedu. I zapravo me tada tata nagovorio: ‘Kad su oni već tamo, idi i ti’.

Kako je trenirati s bratom? Koliko sati na dan provodite zajedno?

MARTIN: Otprilike šest. Zajedno smo na treningu i poslije na ručku. Skupi se tu sati. Gotovo cijelo radno vrijeme odradimo zajedno. Ali lijepo je. Sigurno je mnogo ljepše s bratom nego s nekim drugim.

Ima li onda često međusobnih konflikata?

MARTIN: Ma nema, kad se i dogode, brzo se riješe. Ipak se mi znamo dugo. Ponekad planemo, ali brzo se sve riješi.

Vi ste u oružanim snagama RH, kao i još neki vrhunski sportaši. Zašto?

VALENT: To je dogovor MORH-a i HOO-a iz 2010. godine, kako bi se pomoglo sportašima što se bave sportovima koji nisu toliko komercijalni. Možemo reći da nam je to najveća pomoć koju dobivamo. Daje nam neku sigurnost jer nam ide radni staž, zdravstveno i mirovinsko osiguranje. To nam je dalo i poticaj da se možemo još više posvetiti veslanju.

Veslanje nije toliko popularno i komercijalizirano u Hrvatskoj. Često se kaže da je za popularizaciju nekog sporta potreban vrhunski rezultat. Hrvatsko veslanje to očito ima, ali što još nedostaje?

VALENT: Realno, veslanje nije toliko zanimljiv sport kao, na primjer, neki sportovi s loptom. Naročito ljudima koji ne poznaju sve te veslače. Kada gledaju utrku ne znaju nikoga, vide samo neke čamce kako idu. Nama je to jasno, mi smo se navikli na to. Normalno da bismo si htjeli osigurati budućnost veslanjem, ali vidjeli smo da to nije moguće i pomirili se s tim. Studiramo jer znamo da ćemo se nakon veslačke karijere morati zaposliti. No mi smo zadovoljni. Sada dok veslamo imamo dobra primanja. Ne moram razmišljati hoću li moći kupiti hranu ili platiti režije.

Kakva je razlika između veslanja dvojca i četverca, s obzirom na psihičku i fizičku pripremu?

MARTIN: U principu nema neke razlike u psihičkoj pripremi. Isto je, utrku moraš odraditi. Koncentriraš se na sebe, znaš svoj zadatak. A fizički…drukčije se vesla četverac, drukčije dubola, ali nije neka razlika. U prijelazu iz dubole na četverac uveslavamo se vrlo brzo, sve se prilagodi za dva-tri tjedna.

Držite svjetski rekord u određenim uvjetima. Prošlogodišnju finalnu trku u Amsterdamu odveslali ste za manje od šest minuta. To je najbolje što se može. Kako se i dalje motivirate?

VALENT: Želimo ostati na vrhu, želimo biti prvi i ove godine. To nam je najveća motivacija.

MARTIN: Želimo pobijediti i, ako je moguće, napraviti veću razliku nego prošle godine. To je najteže, ali je ujedno i najveća motivacija.