Po lekcije iz muay thaija otišao čak do Bangkoka

Kada čuju riječi muay thai, većina ljudi, vjerojatno, najprije pomisli na koktel baziran na rumu (iako se piše mai tai). No student radiologije Vid Grgur Hajsan nije odlučio piti koktele nego se ozbiljno baviti muay thaijem, odnosno tajlandskim boksom, kako ga Europljani nazivaju. Pauzirao je posljednju godinu na fakultetu, mjesec dana se pripremao i “brusio” formu u Zagreb Muaythai Yokkao trening centru pod trenerskom palicom Srđana Špirka i ubrzo se našao u avionu za Bangkok. “Nekoliko sam godina trenirao različite tipove borilačkih vještina i samoobrane, no konkretno muay thai sam probao nekoliko mjeseci prije odlaska na Tajland i otkrio da mi se jako sviđa. Odlučio sam tada promijeniti život da bih radio ono što stvarno volim”, objašnjava Vid svoju prilično iznenadnu odluku.

UMJETNOST OSAM UDOVA

Njegova je pustolovina započela samim slijetanjem na tajlandsko tlo. Aviokompanija kojom je letio izgubila mu je kofer koji nikada nisu pronašli. Garderoba i sportska oprema spremljene za pet mjeseci boravka u muay thai kampu - nestale su.

U početku je odjeću posuđivao od kolega, a sportsku je opremu kupio i odmah počeo trenirati. Trčanje u šest ujutro, nakon toga dvosatni trening, pa tek onda doručak i odmor. Zatim ponovno dvoipolsatni trening u 14 sati i ručak. Tako je otprilike izgledao svaki dan u kampu, a samo je nedjelja bila slobodna. “Dok mi se mišići nisu navikli na takav napor, bilo mi je jako teško. Treneri su nas tjerali do kraja i ne očekuju odustajanje, kako u borbama, tako i na treningu. To je čar muay thaija”, ističe Vid. Inače, muay thai se još naziva “umjetnost osam udova” jer se u borbi koriste šake, laktovi, koljena i potkoljenice. U borbi je vrlo važna dominacija. Velika je vjerojatnost da će pobijediti borac koji dominira ringom, ali ne zadaje nužno više udaraca, nego se i dobro brani. Povlačenje se teško tolerira i može rezultirati gubitkom borbe. Koliko je ozbiljno i naporno trenirao govori i to da je Novu godinu dočekao u taksiju na putu do kampa, a nije se stigao niti okupati na prekrasnim tajlandskim plažama.

JEZIČNA BARIJERA

“Nakon naporna dana dobro bi razmislili želimo li se voziti 45 minuta taksijem do nekog centra u Bangkoku ili smo preumorni za to. Većinu sam vremena provodio u kampu, ali sam ipak uspio vidjeti cijeli Bangkok”, priča.

U kampu je bilo boraca iz cijelog svijeta, a s Tajlanđanima se nisu previše mogli družiti zbog jezične barijere. Oni gotovo uopće ne govore engleski. Neki su treneri znali reći ponešto, ali na treninzima se učilo ponavljanjima, pa tu nije bilo problema s razumijevanjem. Ali u gradu, po restoranima i dućanima, sve je bilo na tajlandskom pismu. Rijetko bi se našao neki “farang” (što znači stranac na tajlandskom), prijateljski restoran u kojem su mogli pročitati jelovnik na engleskom. Tajlanđanima je važna hrana koja je ukusna i koja će čovjeka učiniti “jakim”, pa se temelji na šećerima, prže je u nekvalitetnim uljima i piju mnogo energetskih pića. Iako je Vid promijenio način prehrane, morao je kušati lokalnu hranu, koja je jako ljuta, “Ono najjeftinije bilo mi je i najfinije. Po restoranima na cesti i marketima nisu baš svi htjeli jesti. Naš zapadnjački um ne može percipirati da nešto na cesti, s plastičnim stolcima i prljavim kuharom koji stoji iza štanda, može biti fino. Meni to nije predstavljalo nikakav problem”, govori Vid.

(NE)ZDRAVA PREHRANA

Kako ne znaju ništa o nutricionizmu i sportskoj, zdravoj (pre)hrani, u kampu su dobivali mješavinu tajlandske hrane, prilagođene zapadnjačkim načinima pripremanja, tako da svima bude ukusno. Takav način prehrane zadržao je i po povratku u Zagreb. Teži tome da sve bude umjereno, smanjio je šećere, a kao svaki pravi sportaš, izbacio je i alkohol. Također, Vid je nastavio trenirati istim tempom jer je klub u kojem trenira napravljen i funkcionira prema uzoru na tajlandske kampove. Nedavno je imao prvu službenu amatersku borbu u Novom Sadu, koju je izgubio podijeljenom odlukom sudaca (jedan je sudac pobjedu dao njemu, a dvojica su presudila za njegova protivnika). Unatoč porazu, Vid je jako zadovoljan, kao i njegov trener i kolege iz kluba. Daljnji su mu planovi, naravno, nastaviti s borbama, trenirati još jače i ubrzo imati svoj prvi profesionalni nastup. Na Tajland će se, kaže, sigurno vratiti, barem ponoviti gradivo.