‘Volio bih ponovno proživjeti osvajanje Lige prvaka i bronce u Londonu’

Vođa hrvatske rukometne reprezentacije Domagoj Duvnjak igrač je uz kojeg bi Hrvatska mogla ponovno stati na tron svjetskog rukometa. Najbolji igrač svijeta 2013. godine trenutačno brani boje Kiela i priznaje da ga oduševljava dugogodišnji život u Njemačkoj. Kako se počeo baviti rukometom, hoće li u budućnosti napustiti Bundesligu i koje rituale prakticira prije utakmica, otkriva u razgovoru za Global.

S odmakom od nekoliko mjeseci, je li vas razočaralo šesto mjesto u Kataru?

Naravno da sam razočaran jer cilj je svakog sportaša biti najbolji i uvijek biti na vrhu. Nama je primarni cilj bio biti u prvih sedam kako bismo imali prigodu igrati u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Rio de Janeiru, a to smo i ostvarili. Polufinale i borbu za medalje nismo ostvarili, ali već iduće godine imamo priliku popraviti dojam.

Je li pritisak javnosti za uspjeh na velikim natjecanjima određeni teret ili dodatni poticaj za reprezentaciju?

‘Pritisak javnosti’ temelji se na dosadašnjim vrhunskim rezultatima koje je reprezentacija ostvarivala i sukladno tome je normalno da javnost očekuje da se uspjeh ponavlja i da budemo i ostanemo na vrhu. Rekao bih da je do određene granice motivacija, sve ostalo prelazi u pritisak.

Željko Babić novi je izbornik hrvatske reprezentacije. Može li on biti čovjek koji će hrvatsku reprezentaciju vratiti na sam vrh svjetskog rukometa?

Željka Babića dobro poznajem iz razdoblja kad je bio pomoćnik bivšem treneru Slavku Goluži. Ono što mogu reći je da riječ o mladom treneru i vrhunskom stručnjaku koji ima volju i želju da ostvari ono zbog čega su ga izabrali.

Kakvi su vaši odnosi s igračima u reprezentaciji?

Atmosfera u reprezentaciji je uvijek odlična i opuštena. To vam mogu potvrditi svi koji imalo vremena provedu s nama. Svi smo u odličnim odnosima i uvijek vladaju zezancija i smijeh, a kad je potrebna ozbiljnost, tada red i disciplina. I anegdota je mnogo, ne bi stale u knjigu da ih počnem nabrajati.

Pet ste godina branili boje Hamburga, trenutačno ste u Kielu. Kako vam odgovara njemački način života?

Volim Njemačku i apsolutno sve vezano uz Njemačku, a Nijemce mogu opisivati samo u superlativima. To je zemlja ustrojena na pravilima i dobroj organizaciji i disciplini. Uistinu, uz Njemačku vežem samo lijepa iskustva i ljude koji tamo žive. Hamburg je za mene jedan od najljepših gradova koje sam imao priliku vidjeti. Moja djevojka i ja uživali smo pet godina koje smo proveli tamo.

Imate li želju okušati se u nekoj drugoj ligi u budućnosti, možda španjolskoj ili francuskoj?

Uživam u Bundesligi i dobro se osjećam ovdje. Ali nikad ne znaš kamo će te putovi rukometa odvesti.

Proglašeni ste najboljim svjetskim rukometašem za 2013. godinu. Je li takvo priznanje dodatni motiv da pomičete svoje granice i trudite se napredovati?

Svakako da je to priznanje dodatni poticaj i motiv da ostanem na vrhu i da uvijek pružam najbolje od sebe.

Da se osvrnemo i na vaše prve korake u rukometu. Kada ste shvatili da će rukomet biti vaša velika ljubav i jeste li očekivali da ćete postizati ovakve uspjehe?

Otac mi je bio trener Đakova i njim sam već kao sedmogodišnjak odlazio na rukometne treninge, i tako sam ga zavolio. Velik dio obitelji bavio se rukometom ili je na neki način bio povezan s njim, tako da za mene nije ni postojao drugi izbor. Dakle, rukomet je moja ljubav od malih nogu. Nisam sanjao o vrhunskim rezultatima, jednostavno sam ga igrao i uživao, a rezultati toga su se polako pokazivali.

Da možete ponovno proživjeti jednu utakmicu u karijeri, koja bi to bila?

Izdvojio bih možda vikend u Kölnu, kad smo s Hamburgom osvojili Ligu prvaka. To je uistinu bio vikend iz snova, a emocije i sreća u tom trenutku bili su neopisivi. Osjećaj da sanjaš, nestvarno. Rado bih opet proživio te dvije utakmice i radost koju sam proživio u tim trenucima. Svaka medalja s reprezentacijom za mene ima posebno značenje, ali izdvojio bih brončanu medalju iz Londona i utakmicu za treće mjesto.

Tko su vam sportski uzori?

Sportski uzori su mi Ivano Balić i Dražen Petrović, te obitelj Kostelić, kojoj se divim.

Koji su vam glavni sportski ciljevi?

Generalno, ostvarivati vrhunske uspjehe na svjetskim i europskim natjecanjima kako s reprezentacijom tako i s klubom.

Jeste li praznovjerni, imate li neku posebnu naviku prije utakmica?

Svaki je sportaš malo praznovjeran pa tako i ja. Zna tu biti svega, od nošenja istih čarapa do organiziranja dana onako kakav je bio kad smo pobijedili, ali prije svega vjerujem u Boga i molitva je ta kojoj se najviše vraćam. Jedan od rituala je da prije utakmice kratko nazovem djevojku da mi ona još poželi sreću.

Tko vam je najveća podrška i što vam to znači?

Najveća su mi podrška moja djevojka Lucija i obitelj. Njihova podrška mi je iznimno važna jer bez nje ne bih bio tu gdje jesam.

Nedostaje li vam rodno Đakovo?

Nedostaju mi Đakovo i moja obitelj, a zbog naravi mog posla nemam toliko često prigodu ići tamo koliko bi to htio. Đakovo nosim u srcu kao i sve predivne uspomene koje imam iz njega.