‘Vjerujem da sam mnogo kvalitetniji borac, ali to treba dokazati u ringu’

Mirko Filipović nakon tri i pol se godine vraća u najjaču svjetsku organizaciju UFC. U poljskom Krakowu 11. travnja odmjerit će snage sa starim znancem Gabrielom Gonzagom. Iako je prešao četrdesetu, legendarni Cro Cop i dalje pronalazi motivaciju za pomicanje vlastitih sportskih granica. U ekskluzivnom je intervjuu za Global otkrio svoja razmišljanja o karijeri, životu i budućnosti.

Je li želja da ostavite malo veći trag u najjačoj svjetskoj organizaciji bila ključ povratka?

Htio bih ispraviti nešto što nisam mogao napraviti zbog čak osam operacija koje sam imao. Od prvog dolaska u UFC nisam se mogao spremati na početku, bio sam u teškoj zdravstvenoj situaciji. Vjerujem da unatoč navršenih 40 godina mogu odraditi još nekoliko vrhunskih borbi, i to je bio moj motiv.

Prvi vam je protivnik Gabriel Gonzaga. Svima je u sjećanju onaj knockout iz 2007. Je li ovo prilika da poravnate račune s brazilskim borcem?

Čim se borimo, naravno da je prilika. Dat ću sve od sebe da ga pobijedim, vjerujem da sam mnogo kvalitetniji borac od njega, ali naravno to treba dokazati i u ringu. Spreman sam, moja ekipa je na razini i idemo po pobjedu.

Prije tri tjedna sreli ste se u Krakowu kako biste promovirali borbu. Kako izgledaju susreti među borcima iza kamera?

To je sve korektno, svi borci to rade da prehrane svoje obitelji. Gonzaga je korektan borac, odličan sportaš i normalan čovjek. Srdačno smo se pozdravili, nema tu neke zle krvi. To je na kraju krajeva samo jedno sportsko natjecanje, uz teže posljedice jer ipak je riječ o kontaktnom sportu.

Kako se osjećate prije borbe, jeste li zadovoljni treninzima i smatrate li se favoritom?

Došao mi je Stipe Miočić, jedan od najboljih UFC-ovih teškaša. Radim s njim, a za mene je vrlo važno da se mogu spremati s pravim borcem. Za psihičku spremu i za samopouzdanje odlično je odraditi sparinge s vrhunskim teškašem poput njega. Hvala mu od srca na dolasku jer mijenja vremenske zone, riskira jet lag, a ima meč u Australiji mjesec dana nakon mene. I njemu je to jedno veliko iskustvo te će imati benefite, kao i ja, a zbog toga će forma biti na vrhunskoj razini.

Postoje li još neki protivnici s kojima priželjkujete borbu u UFC-u?

Volio bih odraditi neke revanše, protiv boraca od kojih sam izgubio. Tu su Frank Mir, Dos Santos, Roy Nelson, Minotaur. Vjerujem da će netko od njih biti sljedeći protivnik.

Četrdeset vam je godina. Cijeli ste život posvećeni sportu, kako danas pronalazite motivaciju za mukotrpne treninge i borbe?

Nema tu filozofije, ne znam što bih drugo radio u životu. Da odem sad u mirovinu, osiguran sam u svakom smislu. Ali što ću raditi? Spavati do 11 sati, ići u lokal do 13, pa ručak, spavanje, navečer kartanje. Vjerojatno bih poludio za šest mjeseci.

Koliko je još profesionalnih sportskih godina ostalo u vama?

Ne znam. Mnogo sam puta rekao da svaka borba može biti zadnja, sve ovisi o ozljedama. Ali dok sam zdrav, godine su samo broj, koliko god to zvučalo kao floskula. Treniram cijeli život kao profesionalac, 365 dana u godini i stvarno se dobro osjećam. Treniram dvaput na dan, pun sam snage i uživam u tome. Postoji malo stresa prije borbe i na dan borbe, ali osjećaj pobjede nitko ne može platiti. Kad god prekinem, cijeli život će mi to nedostajati i zato želim svoju karijeru produljiti što je dulje moguće.

Postoje li još neki sportski ciljevi koje želite ispuniti prije kraja karijere?

Želio bih do kraja odraditi ugovor s UFC-om, sve tri borbe. Imam zaista bogatu sportsku karijeru, osvojio sam PRIDE-ov pojas, K1 pojas, IGF-ov pojas. Iako treba biti pošten i reći da IGF nije klasa PRIDE-a i UFC-a, ali meni je vrlo drag iz sentimentalnih razloga jer je u toj organizaciji bila i moja prva MMA borba protiv Kazuyukija Fujite. Na kraju krajeva, Satoshi Ishii, kojeg sam pobijedio za IGF-ov pojas, olimpijski je pobjednik i uz poraze od mene ima još samo dva poraza.

Izvan borilačkog sporta, koje biste sportaše izdvojili kao one kojima se divite?

Divim se svakom sportašu koji je uporan i slijedi svoj cilj. Od sportova najviše obožavam i poštujem atletiku i gimnastiku kojih je jako malo na televiziji. Mnogo je vrhunskih sportaša, ali nikoga ne bih posebno izdvajao.

Nedavno ste imali premijerni ‘okršaj’ s ledenom kupkom. Kakav je to bio osjećaj?

Noge su mi se bile oduzele, bila mi je frka da sam paraliziran. To je odlična stvar, ali dan poslije me uhvatila gripa, pa sam snimanja u Krakowu odradio pod temperaturom. Poslije toga sam bio pet dana u krevetu. Ipak, nakon ove borbe, počet ću to redovno prakticirati, ali ću najprije raditi adaptaciju u dijelu kad nisam u završnim pripremama. Hladna kupka je najbolja stvar za oporavak.

Smatrate li da uloga vrhunskog sportaša nosi i neku širu društvenu odgovornost?

Svaki je istaknuti sportaš pod povećalom i na udaru javnosti i svaki se njegov potez prati. Uzor je mnogim mladima, može biti pozitivan, ali ponekad i negativan primjer. U principu, ne mislim da to ima krucijalnu važnost za društvo. Amaterski sport kao rekreacija, briga za vlastito zdravlje i dobar osjećaj kod ljudi je vrhunska stvar, ali profesionalni sport kao takav je precijenjen.

Vidite li u Hrvatskoj perspektivu za mlade ljude željne rada i dokazivanja?

Slabo je to kod nas, zabrinjava velik odljev mladih, zasad njih oko 100.000. Ljudi očajnički traže posao, a mnogi odlaze trbuhom za kruhom. Mislim da bi se to trebalo promijeniti. Na koji način, ne znam, neću ja pametovati. Ali da mi se to sviđa, definitivno ne.

Koje su osobe bile vaši životni uzori?

Moji roditelji koji su krasni ljudi. Nažalost, otac mi je preminuo i žao mi je što nije dočekao i proživio neke moje uspjehe, ali sve je to život. Moja majka bila je veliki borac, ostala je mlada s dvoje djece i borili smo se kako smo mogli.

Kako vaši sinovi gledaju na ‘tatu borca’ i pokazuju li oni želju za sportom?

Mlađi je još premali, tek su mu četiri godine. A za starijeg je to isto stres i šok, trese se kad ja idem na nastup. Nije to nimalo lako, ali takav je posao.

Koje životne vrijednosti želite prenijeti svojoj djeci?

Da poštuju svakoga, da ne dijele ljude po nacionalnosti, boji kože, vjeroispovijesti nego da samo imaju podjelu na dobre i loše. Također, da nauče cijeniti svaku kunu i da budu skromni. I da kad su najveći budu najponizniji. To ću im pokušati prenijeti.

Vidite li se u sportu i nakon karijere ili postoje neki drugi planovi koje želite slijediti?

Nisam megaloman. Postoje američki biznismeni koji s 80, 90 godina ostvaraju nove tvornice u Kini, a mogu umrijeti svaki tren. Ne ganjam ja to, svjestan sam prolaznosti života. Nemam nikakvih planova, imam kafić i polikliniku. Nemam velikih ambicija, ne želim probleme. Dosta mi je stresa jer ovo je možda najstresniji sport na svijetu. Ovdje poraz boli mnogo više. Ne želim poslovne rizike, neku neizvjesnost jer tko može platiti miran san.