Tehnika je važnija od snage

U maloj prostoriji u Medulićevoj ulici dva su stola za obaranje ruke. Tu se srijedom i nedjeljom sastaju Spartanci, članovi kluba za obaranje ruke. Sport je to u kojem sudjeluju dva natjecatelja s ciljem da protivnikovu ruku obore na površinu stola svojom rukom preko njegove. “U Hrvatskoj je ovaj sport mlad i nerazvijen, dok se u Bugarskoj ili Rumunjskoj može živjeti od njega”, ističe Azzaro Mujić, član Spartanaca, koji se obaranjem ruku počeo baviti sa starijim bratom.

Spartanci su s Gladijatorom i Trojancima 2009. godine osnovali Hrvatski savez za obaranje ruke. Savez ima stotinjak obarača, a članovi su, uz već navedene, i klubovi King, Tigar i Salona. “Od studenoga 2014. godine Savez za obaranje ruku pod okriljem je Hrvatskog olimpijskog odbora“, ističe Aleksandar Jakovac, predsjednik saveza. “Veličina bicepsa u ovom je sportu važna, ali je tehnika mnogo važnija. Ako imaš dobru tehniku, možeš pobijediti i najvećeg frajera”, ističe Azzaro. Svaki trening počinje s istezanjem i zagrijavanjem ruku te se nakon toga prelazi na vježbanje tehnika i samo obaranje ruke. “Postoji mnogo različitih tehnika, ali najčešće su toproll (tehnika za obaranje fizički jačeg protivnika), hook (klasična poluga) i press (potisak cijelim tijelom)”, objašnjava Azzaro. Prije početka svakog treninga treba dobro zagrijati zglobove šake i podlaktice kako ne bi došlo do ozljeda.

“Osim klasičnih treninga obaranja ruku, vježba se i u teretani, i to najčešće podlaktice”, kaže Azzaro. Iako ozljede nisu česte, ponekad se dogode, i to su onda ozljede šaka, podlaktica ili tetiva. Ipak, vrlo rijetko dolazi do loma ruke.

Jedan od najjačih turnira u obaranju ruku (Svjetski kup Sokol Marić) već se drugu godinu održava u Hrvatskoj, ovog puta na Cvjetnom trgu. “Turnir će biti održan 9. svibnja te će se moći gledati u slow-motionu”, ističe Jakovac.

Svake godine se održavaju prvenstvo i kup Hrvatske. Sudionici su podijeljeni u kategorije prema težini, dobi, spolu i ruci kojom obaraju. Uz muškarce, u Hrvatskoj se natječe i šest obaračica. “Prije natjecanja obarači ponekad ‘skinu’ i do pet kilograma, ali nakon vaganja ih mogu odmah vratiti jer se to ne kontrolira ponovno”, kaže Azzaro.

U kvalifikacijskom dijelu turnira ispada se tek nakon dva poraza te se natjecatelji ne mogu boriti dva puta s istim protivnikom, osim ako nije riječ o borbi za poredak. Ruke obarača moraju biti postavljene tako da se obojici vide zglobovi palca, a ramena moraju biti paralelno. Ako se to ne postigne, sudac će zavezati ruke trakom kako bi one bile fiksirane. Pobjeda se može ostvariti obaranjem protivnikove ruke ili ako protivnik dobije dvije javne opomene. Iako obaranje ruku u Hrvatskoj nije izrazito popularno, na treninzima se često pojavljuju nova lica. “Uglavnom nam dolaze ‘mrge’ koje misle da mogu pobijediti sve, ali nemaju tehniku”, kaže Azzaro. Osim tehnike vrlo je važna ukupna snaga ruke, fleksibilnost kao i izdržljivost, brza reakcija, ali i mentalno stanje.

Da s ovim sportom valja oprezno, upozorava i Jakovac. “Novim dečkima na početku dajemo da treniraju samo 15-ak minuta pa poslije povećavaju minutažu. Naime, bol u tetivama je toliko jaka da je, na primjer, teško voziti i automobil”, ističe.

Obarači s invaliditetom 2024. godine prvi put u povijesti imat će priliku okušati se u ovom sportu na paraolimpijskim igrama.