‘Medalja na Olimpijskim igrama je san, ali i motivacija’

Hrvatski ženski taekwondo, uz sestre Zaninović, ima još dva dragulja koja osvajaju prvenstva i nižu medalje. To su mlade studentice i članice zagrebačkog kluba Metalac Marina Sumić i Iva Radoš.

“Kad mi je bilo pet godina, počela sam gledati bratove treninge, on je također trenirao taekwondo. Tri sam mjeseca gledala njegove pripreme, zaljubila se u taj sport i počela sama trenirati“, prisjeća se Marina prvih sportskih koraka.

Dvadesettrogodišnja Zagrepčanka u kategoriji do 62 kilograma na trećem Europskom klupskom prvenstvu održanom ove veljače u Antaliji odnijela je zlatnu medalju, a njezina se klupska kolegica Iva Radoš, u kategoriji do 73 kilograma, okitila srebrom. Tim su medaljama cure Metalcu osigurale mjesto europskog doprvaka u ženskoj konkurenciji.

UZ STUDENTSKE OBVEZE

Marina u svoj raspored treninga, putovanja i natjecanja stavlja i fakultetske obveze.

“Na trećoj sam godini stomatologije i teško je uskladiti učenje, predavanja i kolokvije s treninzima i putovanjima. Svaki moj dan u tjednu ima gotovo istu shemu: trening - fakultet - trening“, kaže Marina i dodaje da slobodno vrijeme u njezinu rječniku gotovo i ne postoji. S time se slaže i Iva Radoš, studentica prve godine ekonomije na VERNu.

“Treninzi su intenzivni, dva do tri puta na dan i tako cijeli tjedan, osim nedjelje, ali tada su obično natjecanja tako da ni tada nisam kod kuće. Nedostaje mi slobodno vrijeme jer sam premalo sa svojom obitelji, a voljela bih više vremena provoditi s njima“, dodaje Iva.

“Moja priča o taekwondou ide postupno, s četiri godine počela sam trenirati gimnastiku, zatim plivanje, ali sam od njega odustala jer mi je tata rekao da ću izgledati kao muško, pa sam počela igrati rukomet, košarku, odbojku, a volim i plesove. Tek nakon svega toga tata mi je predložio da probam taekwondo, jer ga je i on sam trenirao, bio je osvajač prve taekwondo medalje s velikih natjecanja za Hrvatsku. Uglavnom, sport mi se svidio, tako da sam nastavila i sada sam tu gdje jesam“, govori prošlogodišnja europska prvakinja Iva.

Da je Iva donijela dobru odluku s treniranjem taekwondoa dokazuju nam i njezini rezultati. Na turniru u Teheranu prije mjesec dana, Iva je osvojila srebro, ali i važne bodove u borbi za nastup na Olimpijskim igrama. Marina je s istog natjecanja u Hrvatsku donijela broncu. A na Qatar Openu, održanom u Dohi početkom ožujka, ove sjajne sportašice ponovno su stajale na postolju, Marina se popela na najvišu stubu pobjedničkog postolja, dok je Iva u svoju kolekciju dodala još jednu srebrnu medalju.

Na pitanje daju li prednost sportu ili obrazovanju i Marina i Iva sa smiješkom su se složile da je sport ono što ih ispunjava i što vole, tako da ga stavljaju na prvo mjesto. Ipak, kažu da je obrazovanje nužno i izrazito im je važno jer samo od taekwondoa ne mogu živjeti, a i zadovoljne su jer su upisale željene fakultete.

Marina, treća na svjetskoj rang-listi u svojoj kategoriji, kaže kako svoju karijeru i budućnost ne želi nastaviti izvan granice Hrvatske, a s njom se slaže i Iva, trenutačno peta na svjetskoj rang-listi.

BUDUĆNOST U HRVATSKOJ

“Previše vremena potrošimo na natjecanja diljem svijeta, kod kuće smo jako malo i baš zato sve više volim Hrvatsku i svoj dom jer mi jednostavno nedostaje. Zbog toga cijenim sve što ovdje imam“, zaključila je Marina koja kaže kako ima još samo jedan san, a to je olimpijska medalja.

“Osvojila sam sve što se osvojiti da, samo mi još ona nedostaje. To mi je motivacija za dalje, to je ono o čemu svaki sportaš sanja i to je ono što i ja želim“, dodaje. Slične stavove o budućnosti dijeli i Iva.

“Od kad sam shvatila čime se bavim i što sam sve postigla u taekwondou, samo me jedna želja vodi dalje, a to je naravno olimpijska medalja. Vrhunac priznanja za sve treninge, trud i rad koji ulažem u ovo što radim i volim“.