‘Najveći je izazov ostati normalan!’

Mateo Kovačić jedan je od najboljih mladih veznih igrača na svijetu. Nogometaš Intera, s kojim je nedavno produljio ugovor do 2019. godine, označen je kao predvodnik vraćanja milanskog kluba među europsku elitu, te kao jedna od ključnih karika hrvatske reprezentacije u budućem pohodu na velike rezultate. U razgovoru za Global podijelio je svoja razmišljanja o nogometu i životu.

Koji je najveći izazov s kojim se suočava mlad i uspješan nogometaš u svom razvoju?

Ostati normalan! Vlada velik pritisak koji u jednom trenutku prestaje biti poticajan. Ipak, ljubav prema igri prevlada sve teškoće i ako ona postoji, sve je odmah lakše i pada u drugi plan. Prema mom mišljenju, najviše su krivi roditelji koji uoče talent i počnu promatrati svoju djecu kroz prizmu novca i mogućnost zarade. Novac navede ljude da se izgube. Moji su roditelji uvijek gledali da postanem dobar čovjek, odgojen, vjernik pa tek onda da iskoristim i razvijem svoj talent. Iako i treneri u mlađim dobnim kategorijama imaju ulogu pedagoga, ona nikada ne može zamijeniti ili nadmašiti roditeljski odgoj. Trebalo bi biti manje važno hoće li se dijete razviti u dobrog nogometaša, važnije je hoće li izrasti u vrsnu osobu. Iako novac ima utjecaj na ljudsko ponašanje, smatram da će osoba sklona incidentima, napraviti glupost u Bentleyju i u Fiatu.

Osjećate li se privilegiranima što možete živjeti od igre koju volite?

Osjećam se iznimno privilegirano. Kad te na stadion dođe gledati 50, 60 tisuća ljudi koji su barem u jednom trenutku poželjeli biti kao Ronaldo ili Messi, dobro zarađivati i baviti se onim čime se ja bavim, sigurno je velik privilegij, kojeg sam i te kako svjestan. Čak i kad prođu početni zanos i euforija, nikada ne odlazi osjećaj časti, koji je najistaknutiji tijekom igranja za reprezentaciju.

Dolazi li s vašim statusom i određena društvena odgovornost?

Kad postaneš uspješan, čak i najbliži krug ljudi, pomalo nesvjesno, počne više cijeniti tvoje mišljenje. Ostali, pogotovo mladi, promatraju i skloni su kopirati postupke svojih uzora kako bi im se približili, bili što sličniji i poistovjetili se s njima. Mnogi nogometaši ne shvaćaju kolik utjecaj imaju na mlade. Trebali bi paziti na svoje postupke i znati da imaju društvenu odgovornost, poglavito prema djeci i mladima. Ponekad je i teško znati da imaš tu odgovornost, da ne smiješ griješiti i da se tvoji postupci drukčije vrednuju jer ipak si samo čovjek i normalno je da griješiš.

Mislite li da je sportašima mjesto u političkom djelovanju, komentiranju političkih zbivanja?

Jedino mogu govoriti za sebe i odgovor je ne. Ne vidim se u području u koje se ne razumijem, da pametujem i da se miješam u nešto o čemu ne znam dovoljno. Kako ja imam nogomet, tako treba pustiti onima koji su stručni u politici da vode računa i brinu se o tome.

Što vam najviše smeta u ophođenju medija prema vama?

Najviše mi je smeta prevelika pozornost koja se u javnosti pridaje mojoj vjeri. Stalno se govori o tome, a ja bih volio to držati za sebe jer vjeru živim za sebe. Svi griješimo, ja možda i mnogo više nego drugi, što je normalno. To je odgovornost koja je po sebi dobra jer meni je vjera mnogo pomogla i dobro je da ljudi, pogotovo mladi to vide. Problem je u atmosferi koja se stvorila oko mene, da je neprihvatljivo i mnogo gore ako ja pogriješim. Meni je to zasmetalo, ali takva je naša javnost, sve treba biti preuveličano.

Koliko često i na koje načine iz Italije pratite zbivanja u Hrvatskoj?

Dosta je negativnosti u hrvatskim medijima. Kako u sferi sporta, koje je moje glavno područje interesa, tako i politike i društva. Volim znati što se događa u Hrvatskoj, informiram se preko portala ili prijatelja, ali zbog te negativnosti koja prevladava i koja je najistaknutija upravo prema nogometašima i reprezentaciji, ne čitam previše i ne dopuštam da utječe na mene.

Kako komentirate atmosferu u društvu gdje gotovo svatko smatra da zna o nogometu više od nogometnih stručnjaka?

Mislim da je svagdje tako, ne samo kod nas. Ljudi vole pametovati i smatraju da su najpametniji i da znaju najviše kada je riječ o nogometu i hrvatskoj reprezentaciji. Da su toliko stručni i da više znaju bili bi na mjestu našeg izbornika i odlučivali. Naravno da ljudi imaju pravo komentirati i imati mišljenje o svemu, ali mene mišljenje tih ljudi ne zanima.

Može li Euro 2016. biti mjesto gdje će Hrvatska pokazati svoj potpuni potencijal?

Ova reprezentacija ima mogućnosti i igrače napraviti velike stvari. Već smo dokazali da možemo igrati protiv najjačih momčadi, treba samo probiti određenu blokadu i napraviti zadnji korak, nadam se u kvalifikacijama i na Europskom prvenstvu.

Kakav je život u Italiji, možete li ga usporediti sa životom u Hrvatskoj?

Jako sam zadovoljan i sretan u Milanu. Italija je prekrasna zemlja. Trebalo se naviknuti na stil nogometa i radne navike. Privatno se nije mnogo toga promijenilo, osim što sad imam svoj stan i što zbog većih mogućnosti češće odem u šoping i na večere uživati u hrani i piću. U Zagrebu imam mnogo prijatelja, djevojka mi tu živi, baka i djed, mnogo me prekrasnih uspomena odrastanja veže za Zagreb i sigurno je da bih se u budućnosti volio vratiti i živjeti u Hrvatskoj.