Do iskustva uz društvo iz cijeloga svijeta

Kad učiš španjolski jezik, obožavaš tu zemlju i san ti je postati sportski novinar, lako donosiš odluku o volontiranju na svjetskom košarkaškom prvenstvu u Španjolskoj. Prijaviš se u travnju, položiš online ispite i čekaš odgovor hrvatskog i španjolskog saveza. Kad napokon doznaš da si s još četiri studentice, odabrana za prvi međunarodni kamp volontera, skačeš do neba. Prije polaska samo sam znala da sam jedna od 110 međunarodnih volontera, da ću dva tjedna prije početka natjecanja biti smještena u madridski studentski dom, u kojem će nas ugostiti španjolski organizatori uz pomoć sedam partnera te uz novčanu potporu Europske komisije.

Miks kultura i jezika

Volonterom se može biti i na ostalim sportskim natjecanjima, no prvi su se put volonteri između 18 i 30 godina, okupili dva tjedna prije kako bi se bolje upoznali. Kada sam početkom prosinca dobila diplomu, bila je to odlična prigoda da odvrtim film i prisjetim se svega. Vratimo se na Pleso, mjesto na kojem je sve počelo. Tamo smo se kišnog 14. kolovoza upoznale Lea, Tea, Vlatka, Karla i ja. Iste večeri pridružuju nam se dvije Ivane, iz Beča i Beograda. Odlično smo “kliknule“ i krećemo u avanturu. Već prvog jutra dočekao nas je miks kultura, jezika i mladih ljudi s različitim iskustvima. Postaje nam jasan cilj kampa u kojem su plaćeni troškovi putovanja i boravka. Upoznavanje, povezivanje i razmjena iskustava. Iako su u tu svrhu bile organizirane radionice, prava se stvar događala u slobodno vrijeme. Razgledavanje Madrida i slikovitog Toleda, duge šetnje te druženja i izlasci. Vrlo brzo se naša skupina proširila Španjolcima, Portugalcima, Rumunjima i Francuzima. Ipak, katalizator našeg zbližavanja bio je i isti jezik pa su posebno mjesto u njoj našli Slovenac Rok, Šveđani Emina i Stefan i Dankinja bosanskih korijena Iris. Time smo stvorili malu balkansku koloniju. Jutro 25. kolovoza označio je kratkotrajni rastanak. Dijelimo se i krećemo put gradova domaćina. Počinje radni dio avanture. Naš je autobus vozio prema Sevilli jer tamo igraju naši košarkaši. Uniforme su na nama, akreditacije oko vrata. No osim informacije da radim u protokolu (VIP sektoru), i dalje ne znam svoj zadatak. Postaje mi jasno da se na čekanje jednostavno moraš naviknuti. Ono što bi zli jezici nazvali nonšalantnošću ovdje se smatra južnjačkom opuštenošću. No sve se to zaboravi s prvim taktovima himne i početnim sučevim zviždukom. Sve nam postaje jasno. Dio smo jednog od najvećih sportskih događaja i kotačić u funkcioniranju samog prvenstva. Prava kušnja bila je gledati naše momke i ne moći navijati. Druga prepreka potpunom uživanju je vrućina koja je dosezala 46 stupnjeva. Poslijepodnevna siesta primarna je potreba.

A sad ‘ozbiljno’!

Našlo se vremena i za istraživanje Seville, u kojoj je vidljiv maurski utjecaj, flamenco odjekuje uskim ulicama, a svjež se zrak može udahnuti samo noću. Nakon deset dana boravka, vraćamo se u Madrid. Počinje eliminacijska faza natjecanja. Sada sam u medijskom sektoru, što mi je kao studentici novinarstva posebno zanimljivo. Zadatak mi je pratiti hrvatskog izbornika i igrače na službenu konferenciju za novinare. Natjecanje se pomalo približava kraju te smo svjesni koliko će nam sve nedostajati. Mapa mojih mentalnih razglednica je prepuna: gledanje najboljih svjetskih košarkaša, upoznavanje naših reprezentativaca, veslanje na jezeru u madridskom parku Retiro, proslava rođendana u Sevilli, uživanje u muzeju pršuta, finalni party u klubu u kojem svoje medalje slave Amerikanci i Francuzi. Sve lijepe stvari nemoguće je nabrojati. Ostat će skrivene u sjećanjima stotina mladih ljudi. U mom sjećanju ostat će nezaboravni trenuci s dragim ljudima te životno i profesionalno iskustvo. Zahvaljujući tim ljudima, prisjećam se i onih nezgodnih situacija, poput gubljenja prtljage, ukradene i nikad pronađene torbice koja je uzrokovala tri posjeta policijskoj postaji, večera u lancima brze hrane, maštanja o maminoj juhi, pa i posjet hitnoj službi. Iako je ovo volontiranje bila velika nepoznanica, sa sigurnošću mogu reći da nas je sve obogatilo. Stoga putujte, volontirajte i testirajte svoje granice!