Izvještavali i opljačkani i slomljenih rebara

U mjesec dana trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva mnogi Hrvati neće potegnuti do Brazila, nego će se smjestiti uz male ekrane i dopustiti da se nogometni spektakl useli u njihova četiri zida. Dio tog spektakla čine i ljudi bez kojih bi praćenje prvenstva bilo nezamislivo. Ljudi koji poznaju i razumiju igru, barataju mnoštvom zanimljivih podataka, ljudi čije nam reakcije izmame osmijeh na lice, a njihove rečenice često prepričavamo danima. To nisu odlično informirani ukućani, nego novinari koji su izvještavaju i komentiraju sa svjetskih nogometnih prvenstava. S tri poznata glasa, Dragom Ćosićem, Ivanom Blažičkom i Božom Sušecom, popričali smo tik prije početka nogometnog ludila.

Po čemu pamtite prvo svjetsko nogometno prvenstvo na kojem ste radili?

Sušec: Svjetska nogometna prvenstva počeo sam pratiti dosta kasno jer smo tada na televiziji imali neupitne Mladena Delića i Borisa Mutića. Bilo je to u Italiji 1990. godine. Fenomenalan događaj i predivno sjećanje.

Blažičko: Moje prvo svjetsko prvenstvo bilo je Francuska 1998. Pamtim ga po trećem mjestu hrvatske reprezentacije. To je bilo fantastično. Osim prijenosa, radio sam i emisije. Na utakmicama naše repke sjedio sam uz Sušeca. Tako da, ako će puštati snimke velikih utakmica i ako na onoj između Hrvatske i Njemačke, neposredno prije nego što je lopta ušla u gol, čujete da netko histerično urla - to sam bio ja!

Kako se pripremiti za tako opsežan posao? Može li se uopće biti spreman na sve situacije?

Ćosić: Nemoguće je biti spreman na sve. Ali višemjesečne pripreme, praćenje forme igrača, klubova pa i reprezentacija olakšavaju stvar. Svatko ima svoj sustav pripreme. Ja imam i jednu nizozemsku agenciju s kojom inače surađujem, zove se Infostrada, i to mi olakšava posao.

Sušec: Tajna reporterskog posla je u tome da se pripremiš maksimalno, a upotrijebiš onoliko podataka koliko je potrebno. Ako ispričaš 15 posto, to je odlično. Loše je ako ispričaš sve što znaš.

Blažičko: Ne treba to mistificirati, treba kontinuirano pratiti, znati, biti informiran. Ako se nisi do svjetskog pripremio, onda si uzalud išao.

Što je najčudnije što vam se dogodilo na svjetskim prvenstvima, pamtite li neku anegdotu?

Ćosić: U SAD-u me boljela glava tri dana u Denveru. Popio sam sve moguće tablete, na kraju sam tražio pomoć liječnika koji mi je rekao: “Stavite kapu na glavu. Odlučite se, hoćete li biti u prostoriji ili vani. Vani je 36 stupnjeva Celzijevih, unutra je klima prema američkim standardima 21 stupanj. To ubija vaš tlak.” U Južnoj su me Africi pak opljačkali prije samog svršetka.

Sušec: U Francuskoj sam imao prometnu nesreću pa sam s tri slomljena rebra odradio sve utakmice. Kad vas netko zagrli ili potapša, to boli. Ne smijete se smijati, vikati, a ja sam opet sve to radio. Da odradite svoj posao, pomičete pragove boli.

A što biste izdvojili kao najzahtjevniji zadatak i kako ste ga riješili?

Sušec: Najzahtjevnije je doći na radno mjesto, probiti se do tamo. U Napulju sam krenuo četiri sata prije početka utakmice i zapeo u koloni ispred stadiona. Onda sam automobil parkirao doslovno u jedan kafić, porušio dva stola i pobjegao. Policajac je jurio za mnom, ali ja sam ostavio auto i otišao na stadion. Srećom, Italija je taj dan dobro prošla, pa kad sam se vratio rekao mi je: “Ti si stvarno luđak! Ali sam ti cijelo vrijeme čuvao auto.“

Ćosić: Prijenosi hrvatske reprezentacije su daleko najzahtjevniji. U ovoj je zemlji 4,5 milijuna izbornika koji misle da znaju sve o nogometu. U istoj situaciji smo mi reporteri. Svi misle i vjeruju da to mogu. Tako vas jedni vole i poštuju, drugima ste idiot.

Koji vam je bio najemotivniji trenutak na SP-ima?

Blažičko: Bilo je emocionalno nakon pobjede protiv Njemačke u Lyonu. Došli su u studio Ćiro, Štimac i Bilić i ja sam rekao da nemam nikakvih pametnih pitanja nakon pobjede 3:0 i nek’ rade što hoće! Nek’ pjevaju, plešu!

Sušec: Sve utakmice Hrvatske i polufinale na prvenstvu u Francuskoj ‘98. Kako smo pobjeđivali, tako sam se veselio s njima. Pa direktor svih reprezentacija Zorislav Srebrić i danas kad me sretne pozdravi me s: Jarniiiii!!

Kako se nakon tjedana, mjeseci usmjerenih na prvenstvo, po njegovu završetku vratiti u svakodnevicu?

Ćosić: Trebam samo pobjeći negdje gdje je mir; more, plaža, sunce, dobra knjiga, moj pas i tišina.

Blažičko: Ovo je posao kao i svaki drugi. Nema izmišljanja tople vode. Nema tu neke drame. Iako su fizički naporna ovakva natjecanja. Na svjetskim si prvenstvima mnogo u avionu, i to je dio tog posla.

Kako biste prognozirali ovo prvenstvo? Koliko daleko može dogurati Hrvatska i koga vidite u finalu?

Sušec: Kad bi to itko znao, osvojio bi velik novac na kladionicama. Za nas će odlučujuća biti treća utakmica protiv Meksika, a u finalu bi mogli biti Brazil i Argentina. To bi bio superspektakl, najgledaniji sportski događaj u povijesti.

Blažičko: Mogla bi isplivati Njemačka i Italija, koje nisu u prvom planu. Strašno će teško biti Brazilcima i nadam se, mislim da to uopće nije nemoguće, da u tom krugu velikih bude i Hrvatska.

Ćosić: Nikada se ne bavim prognozama i nikada se ne kladim. To me samo opterećuje u prijenosu. Nadam se i želim da prođemo u drugi krug. Sve bi ostalo bilo fantastično.